Rođena 29. siječnja 1926. godine, Katarina Jurkek iz Goričana prije je u šali znalareći „Došla bum do stotke, pa nek’ merje ko oče!“. I eto, došla je do stotke! Od četvrtka, 29. siječnja, pa sve do nedjelje, 1. veljače 2026. godine, Katarina je feštala s članovima obitelji i u toplini obiteljskog doma, jer tako se najljepše slavi veliki 100. rođendan!
3 DANA ROĐENDANSKOG SLAVLJA
Puhala je svjećice na torti u četvrtak, a onda opet u subotu na drugoj torti, kad su joj stigli i drugi slavljenici, a jedan dio obitelji došao je i u nedjelju. A u ponedjeljak smo joj došli rođendan čestitati, eto, i mi.
Rođena prije jednog stoljeća kao kći Rozalije i Lovre Ribića, inače sestra Ane Pahek iz Goričana (koja je prošle godine, sa 102 godine, preminula), Katarina Jurkek danas je najstarija Gorčenka. Prošla je neimaštinu, život bez vode i struje, preživjela dva rata i živjela u nekoliko država, od Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca do današnje Hrvatske…
Njezin suprug Andrija umro je još 2002. godine, a posljednjih pet godina Katarina živi u Donjem Kraljevcu kod kćeri Zdenke Zobić (64), njezinog supruga i unuke Petre. Katarina i kći Katarinu Brodarić (69) u Ljubljeni, četvero unuka: Petru, Saru, Moniku i Iris te praunučad: Leticiju, Timona i Tiana. Ima i mlađu sestru Magdalenu Vojvodu (87) koja živi u Zagrebu te živuće nećake i nećakinje, dok je svoje prijateljica sve nadživjela.
JOŠ KAO DIJETE, DOBILA SAM U RUKE MOTIKU I SRPAČU!
Katarina nam je prvo ispričala više o svom stoljetnom životu.
– Završila sam 4 razreda osnovne škole i onda sam u ruke dobila motiku, srpaču i tokaču! Uzgajali smo krumpir, grah, zelje, proso, heljidnu kašu i od toga živjeli. Sijali smo i lan te ga prerađivali su tkaninu, a još i danas imam lanene plahte koje sam napravila u mladosti! Nije bilo trgovina, sve smo proizvodili sami. Imali smo i kravicu koju smo hranili, a ona je hranila nas. Imali smo i kokoši… – ispričala nam je.
Dok je njezin suprug Andrija bio zidar i radio u Austriji i Sloveniji, Katarina se bavila poljoprivredom i brinula o domaćinstvu, ali je i plela cekere.
– Ručno smo brali kukuruz, u tome su nam pomagali susjedi, kao i mi njima, te smo zajednički i ružili kukuruz, dok su se djeca igrala na kocenima, razgovaralo se i pjevalo, a kroz zimu sam plela cekere od komušine. Svaki ponedjeljak išao je otkup cekera, radili smo po tri cekera u kompletu. Danas nema ni komušine, ni kocena, ni cekera niti zajedništva, neki susjedi se danas niti ne pozdravljaju – kaže Katarina.
VOLI DOMAĆU HRANU I ČAJ OD KAMILICE
Ispričala nam je i kako se kukuruz pospremao u vreće, a mlinar ih je uzimao pred kućom i vozio na mlin na Muri, pa su pekli fini kukuruzni kruh. Prisjetila se i kako je joj je bila fina kukuruzna zlevanka sa šećerom, koji je tada bio jako skup, pa si to nije mogla uvijek priuštiti, a otkrila je i kako danas najviše voli tradicionalnu domaću hranu, kao što su kukuruzni močnjak, žganci s mlijekom, žganci s kosanom masti, krumpir na razne načine, sirevi itd. Katarina jede sve, a svako jutro i navečer obavezno pije čaj od kamilice, dok poslijepodne popije kapučino i jede kekse.
Danas, Katarina hoda uz pomoć hodalice zbog problema s kukovima i slabije čuje. Zdravlje ju služi, samostalna je u odijevanju i higijeni, a sve do prije koju godinu imala je i relativno dobar vid te mnogo čitala! Danas, dane provodi odmarajući se, slušajući Studio M, gdje sluša i vijesti, oglasu, mise, sve… Ljeti voli šetati po terasi te sjesti na stolac vani i promatrati prirodu.
Na daljinu vidi dobro pa zna reći: „Ovdje je drač“ ili „Ovo niste dobro pokosili!“. Dok je počela teže hodati, oko svoje 80., svejedno je, uz pomoć štapa, uvijek hodala i obilazila dvorište i vrt i brinula o svemu.
TAJNA DUGOVJEČNOSTI?
Njezina kći Zdenka kaže kako su, osim dobrih gena, u pitanju vjerojatno zdravo tlo, čisti zrak i zdrava prehrana, voće i povrće nešpricano pesticidima, što je sve nekad bilo normalno. I, ne manje važno – puno kretanja!
Katarina je bila vječno u pokretu, nije baš gledala TV i dobro je spavala. Išla je u krevet već s kokošima i „dobro si je počinula svaki dan“.
NJEZINE ROĐENDANSKE ŽELJE? ZDRAVLJE, MLADOST!
– Dok je čovjek mlad može sve, no godine nose svoje! – zaključila je Katarina.
Na pitanje kako se osjeća kao 100-godišnjakinja, odgovorila je:
– Osjećam se kao stara žena! No, iako sam ovdje kod svoje kćeri u Donjem Kraljevcu sada zapravo kao podstanar, živim kao ministar! Nemam ništa, ali imam sve jer živim sa obitelji koja me voli i brine o meni – zaključila je.
Draga Katarina, sretan 100. rođendan, u prvom redu, zdravlja!
