Robert Ignac iz Kotoribe pjevanjem i sviranjem na gitari oduševio je posjetitelje Dana Kotoribe na manifestaciji Udruge kuhaju, gdje je glazbenim ugođajem popratio ekipu iz Udruge Roma za bolje sutra u kuhanju gulaša. Ovaj 24-godišnji mladi Rom nekad je bio veliki glazbeni talent u školi, a danas?
Robert se glazbom bavi od malih nogu, pjeva uglavnom poznate pjesme koje diraju u srce te od svoje 12. godine svira gitaru. U tome je odličan, iako je samouk te nije pohađao glazbenu školu. Kao školarac, često je nastupao na priredbama u osnovnim školama, a također i na županijskim natjecanjima, gdje je bio vrlo uspješan.
– Iz glazbene sam obitelji. Moj tata Dragan svira klarinet i gitaru, a mlađi brat Karlo Ignac (18) pjeva na više jezika – turskom, rumunjskom, romskom, hrvatskom…). I moj djed Joža, tata od moje mame Zlatice, je svirao violinu. Tako da sam i s tatine i s mamine strane povezan s glazbom – kaže Robert.
Robert, koji ne stanuje u romskom naselju već baš u samoj Kotoribi, je nakon završetka Osnovne škole Jože Horvata u Kotoribi upisao Tehničku školu u Zagrebu, od koje je naime odustao nakon 1. razreda.
– Pružila mi se prilika i otišao sam raditi u Njemačku. I danas radim u Njemačkoj, i to u tvornici instrumenata, na odjelu pakiranja gitara, pa sam barem tako povezan s ovim meni dragim instrumentom – otkriva Robert.
Ipak, Robert se često vraća u svoju rodnu Kotoribu, gdje ima i zaručnicu Božicu i ujedno je i mladi otac dvoje djece, 6-godišnjeg Emanuela i 2-godišnje Sare.
– Financijski sam zadovoljan zbog rada u Njemačkoj, no srce me vuče domovini i obitelji – kaže Robert koji, kad god mu se pruži prilika, još uvijek rado u ruku uzme i gitaru te svira i pjeva.
– Volio bih se do svoje 30. godine skrasiti negdje, zajedno s obitelji, a možda dobijem i neku glazbenu ponudu, nikad se ne zna. Volim glazbu i smatram da se svi rodimo s talentom za nešto, a ja sam rođen s darom za glazbu, koja je moja velika ljubav – dodaje Robert.
Nekoliko pjesama je i sam skladao, ali kaže da je neodlučan i svaka riječ mu mora imati smisao te mu pisanje vlastitih pjesama oduzima previše vremena.
Robert ističe i da Romi po prirodi uživaju u glazbi i ona je dio svih događanja i okupljanja te ne prođe ni dan da ne odsviraju i zapjevaju, iz dubine srca. Upravo je takva i njegova glazba – puna emocija, a Robert je siguran u jedno: glazba će uvijek biti dio njega, bez obzira na to gdje ga odvede životni put.
Roberte, sretno!
