Život ponekad piše doista nevjerojatne priče, čije značenje tek kasnije shvatimo. Jednu takvu, o svom dolasku u Štrigovu, kao zamjena prijašnjem oboljelo župniku Leonardu Logožaru, ispričao mi je velečasni dr.sc. Kristijan Kuhar, sadašnji župnik u Župi Marije Magdalene u Štrigovi, koji za pet dana odlazi na službu u Prelog.
-Bio je Badnjak 2016. godine. Pozvao me ondašnji biskup Varaždinske biskupije, Josip Mrzljak, i rekao da ima “gažu” za mene. Štrigovski župnik je jako obolio i trebalo ga je hitno zamijeniti. Sjeo sam u auto i krenuo oko 20 sati iz Zagreba prema Štrigovi. Mislio sam predslaviti ponoćku i za sat vremena vratiti se u Zagreb. No, kad sam stigao u Međimurjem od guste magle nisam vidio ni cestu kuda vozim. Ipak, oko 22 sata na jedvite jade stigao sam ovamo u Štrigovu. Nikoga ne poznajem, nitko mene… Odjenuo sam svečanu svećeničku odoru i ušao u crkvu prepunu ljudi. Nisu znali tko će im doći, a ni ja koga ću naći! I krenuli smo zajedno slaviti Božjeg Sina. Nisam se te noći vratio u Zagreb. Ostao sam, evo, nešto više od osam godina! – kaže uvijek nasmiješeni vlč. Kuhar.
Rođen je 1982. godine u Osijeku, a živio s roditeljima u Belišću. Sjeća se susjede Lizike Jambrović, koja je doselila iz ovog štrigovskog kraja i od nje su nosili mlijeko. Ni otac, ni majka u ono vrijeme nisu hodali u crkvu, mali Kristijan, kojemu je već ime predodredilo životni poziv, kao osnovac učlanio se u Franjevačku mladež, fratri su ga prigrlili, i 1997. odlazi u sjemenište, u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu, a od 2002. do 2007. studira teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu… Zaređen je 2008. u Zagrebu, kapelan u Župni sv. Ivana u Zadru je od 2007. do 2011. godine, a do 2016. godine duhovni je pomoćnik u Župi Ludbreg-Svetište Predragocijene Krvi Kristove. Upisuje poslijediplomski doktorski studij medievistike na Filozofskom fakultetu i doktorira. I onda napušta franjevce glagoljaše i moli biskupa Mrzljaka da ga primi u svećenike.
TRI ZADATKA!
-Primio me i poslao u Štrigovu. Dao mi je i tri osnovna zadatka: da smirim tenzije sa susjednom slovenskom crkvom, da sv. Jeronim dobije značaj koji zaslužuje i da ujedinim župljane u crkvi. Mislim da sam sva tri zadatka uspješno obavio. S običnim ljudima u susjedoj Sloveniji nikad nije bilo nikakve svađe. Pa tamo živi više od polovice Štrigovčana. Napetu situaciju činili su neki njihovi crkveni velikodostojnici, ali to je sad prošlo vrijeme. Štrigova ima najduži staž štovanja svetog Jeronima. I kad su ga Dalmatinci zaboravili, kod nas je postao kult. Da je tome tako potvrđuje i skorašnja gradnja Centra svetog Jeronima za posjetitelje. I treće, Štrigova je konzervativno mjesto, župljani su naučeni ići u crkvu. Krštenja, vjenčanja… Sve se to obavlja u crkvi. Istina, ima vjernika koji ne dolaze u crkvu, ali ih redovno srećem na proštenjima, na blagoslovu kuća. Vole porazgovarati sa svojim svećenikom.
Inače, Štrigova je za mene bila pozitivan kulturni šok. Ljudi su ovdje radišni, uz redovni posao često imaju i onaj dopunski, ali uvijek nađu vremena za druge. Pomažu si međusobno, otvoreni su za suradnju. Toga u Slavoniji nema – ističe velečasni Kristijan.
ŽUPNICI VIŠE NISU KNEZOVI!
Ipak, od onog hladnog dočeka na Badnjak 2016. do danas Vi ste postali, ne samo, omiljeni svećenik, nego osoba rado viđena u svakom društvu, pozivaju Vas na slavlja, kad niste kod oltara, osmijeh Vam ne silazi s lica. Je li u pitanju onaj slavoski temperament?, pitam znatiželjno.
-U svom poslanju svećenik nikad nije sam. Sve radimo sa župljanima i ako stvorimo dobru suradnju u dobroj atmosferi, rezultati su uvijek dobri. Sve pozdravljam i svima nazdravljam. Prošlo je vrijeme kada su se svećenici zatvarali u među zidove i živjeli odmaknuto od župljana. Župnici više nisu knezovi. Trebaju živjeti s ljudima da ne izgube vjeru i da zajedno traže Boga. I od franjevaca sam naučio da je važno biti među ljudima, svećenik mora živjeti u selu gdje je župnik, mora biti srdačan sa svakim. Nisam tu radi sebe, nego radi vas župljana. Zapravo, meni je povlastica biti ovdje među ljudima – kaže velečasni Kristijan Kuhar i spominje Župnu zajednicu mladih, čiji članovi su uvijek prisutni u svim aktivnostima. Shvatili su da je župa njihova, a ne župnikova. I odrasli vole pomagati, a ima, istina, i onih koji samo obećavaju, kaže uz osmijeh.
Posebno je pohvalio žene koje rade u župnom Caritasu, voditeljicu župnog pjevačkog zbora Noru Nemec, orguljaša Mateja Ščavničara i sve one koji pomažu da crkva funkcionira na ovako visokoj razini.
BIT ĆEŠ KRAĆE U ČISTILIŠTU
Velečasni dr.sc. Kristijan Kuhar, doktor je medievistike, bavi se poviješću glagoljaštva, ima zvanje znanstvenog suradnika na Staroslavenskom institutu u Zagrebu, bio je suradnik na 3 međunarodna projekta, predavao u Rusiji, Njemačkoj, Austriji, Italiji… S druge strane, sretan je kad može na glavu staviti pravi slavonski šešir, zavezati pregaču i sa svojom ekipom kuhara skuhati gulaš na kulinarskoj manifestaciji “Međimurska žlica”. Svi članovi ekipe, pa i kuharice, imali su fortufe (pregače) na kojima je pisalo “Bit ću kraće u čistilištu”.
-Da, to je naša poštapalica kad želimo da netko učini neko dobro djelo, da se malo pomuči, umjesto zahvale kažemo mu: “Bit ćeš kraće u čistilištu”. To su moji suradnici prihvatili i stavili na fortufe – uz osmijeh objašnjava vlč. Kristijan, koji je nedavno na farofu ugostio i starije osobe, redovno predslavi mise za vinogradare i vinograde, sudjeluje na svim manifestacijama i događanjima u Štrigovi i pripadajućim mjestima, a u Prekopi je i kum jednoj prekrasnoj djevojčici Magdaleni Škvorc.
MISA ZAHVALNICA
Jedna dionica života velečasnom Kuharu završava ove nedjelje i on ide dalje, kamo ga šalje biskup Bože Radoš. Je li Vam žao?
-Mi smo tako pripremani da uvijek idemo tamo kamo biskup kaže. Nigdje ne puštamo korijenje. Ostajem u Međimurju, Prelog nije daleko, tako da prijateljstva i poznanstva sigurno neću prekidati. U nedjelju, 17. kolovoza u 11 sati u župnoj crkvi je misa zahvalnica, kojom ću zahvaliti na 8 godina vjernog služenja Bogu i ljudima u Štrigovi – kaže velečasni Kristijan Kuhar.
I u novoj sredini, u Prelogu, želimo mu svako dobro i da i ondje bude pastir koji ljubi i tješi, uz božji blagoslov!
