Josip Kvakan iz Vratišinca dugogodišnji je predsjednik Rukometnog kluba “Sokol” Vratišinec koji je tu ulogu preuzeo od svog brata. No to nije način na koji nam se predstavio ovaj, čini se, skromni čovjek. “Ja sam vam poštar,” tako je započeo svoju priču.
-Sve do 1997. godine ja sam živio u drugom naselju, Štrukovcu, a predsjednik kluba bio je moj brat. U to sam vrijeme povremeno igrao, a uz pomoć gospodina Bukovca s kojim sam radio na pošti, preuzeo sam tu ulogu i doselio se u Vratišinec, ističe Kvakan.
Iako ga je uloga predsjednika uvelike oblikovala i pružila mu životne uspomene, više od nje značio mu je njegov posao poštara.
-Još uvijek radim kao poštar na području Vratišinca i Murskog Središća. Zahvaljujući tome, upoznao sam naše ljude, a još uvijek pamtim kuće i prezimena čak i onih ljudi koje nisam upoznao. Svaka kuća mi je poznata, a druženje s ljudima najdraža mi je komponenta mog posla, rekao je i ispričao nam priču o svom ujaku.
-Za sve je kriv moj ujak Radiković Josip koji me još s dvanaest godina kao dječaKa naveo da budem poštar. No specifično poštar za KUD! Kao malog slao me da prenosim poruku članovima i tako sam ja obilazio kuće. Nekada nije bilo telefona, nego je bilo potrebno nositi poštu. I tako sam ja postao “seoski poštar,” i to ostao do kraja.
Zajedno s Josipom susreli smo i njegovu kćer Valentinu Turk i njegovu unuku Miu, a koje su nam usput istaknule da je u rukometu do povrede bio i njegov sin Andrija.
