U subotu, 30.08.2025. nogometašu „Dubravčana“ počinju svoju drugu sezonu u Međimirskoj Premier ligi. Tim povodom intervjuirali smo trenera prve momčadi Karla Grgeca. Njegova razmišljanja pred početak prvenstava i još mnogo toga možete pročitati u nastavku.
– Kada ste jesenas došli na klupu „Dubravčana“ nismo vas predstavili na općinskim Internet stranicama. Evo Vam prilika predstavite se.
Imam 29 godina, rodom sam iz Karlovca Ludbreškog, a prije nekoliko godina preselio sam se u Varaždin. Nedavno sam uplovio u bračne vode sa svojom dugogodišnjom djevojkom Elenom.
Po struci sam magistar strojarstva, završio sam Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, a trenutno radim u tvrtki Oprema Micro Matic, u izdvojenom pogonu u Trnovcu Bartolovečkom.
Moja igračka karijera, nažalost, nije bila duga – završila je prije nego što je pravo i počela. S 18 godina doživio sam ozbiljnu ozljedu, puknuće križnih ligamenata lijevog koljena. Tada sam se prebacio u trenerske vode, preuzeo juniore, jer mi je nogomet bio (i ostao) velika strast. Nažalost, nakon oporavka i pokušaja povratka, u 22. godini dogodila se ista ozljeda, samo na drugom koljenu. Tad sam znao da je vrijeme za potpunu promjenu fokusa tako da sam se potpuno posvetio trenerskom poslu – i evo, ovo mi je već 12. sezona zaredom na toj strani nogometa.
– Kako je došlo do Vašeg angažmana u Dubravčanu? Tko Vas je od ljudi iz kluba kontaktirao?
Za moj angažman u Dubravčanu velikim dijelom zaslužni su ljudi iz mog prethodnog kluba, NK Poljoprivrednik Kapela, koji su o meni kao treneru govorili zaista lijepo i dali preporuke koje su, vjerujem, potaknule interes.
Prvi me kontaktirao predsjednik kluba, gospodin Knez, i to za početak u neformalnom tonu – više kao upoznavanje i razgovor. Razloge kontakta mogu nagađati, ali mislim da se u tom trenutku u klubu tražilo neko novo buduće rješenje, s obzirom na mini rezultatsku krizu koja je bila prisutna.
Na sastanku je, uz predsjednika, sudjelovao i tajnik, gospodin Radmanić. Moram priznati da je to bio malo drukčiji razgovor od onih na koje sam navikao. U klubovima u kojima sam ranije radio, već sam bio poznat i po imenu i po radu, dok je ovdje to bio prvi kontakt. Uz to, ako nadodamo moje godine koje sigurno klubovima predstavljaju izazov, bilo je tema za razgovor. Bilo je puno pitanja, razmjene mišljenja i pojašnjavanja s obje strane, i sve je trajalo dosta dugo – mislim da smo razgovarali oko tri do četiri sata.
Na tom prvom sastanku ništa konkretno nije dogovoreno – pričalo se samo o mogućoj suradnji u budućnosti. No, službeni poziv i ponuda o preuzimanju klupe je stigla nakon neočekivanog poraza od Venere na domaćem terenu, i to u utakmici gdje je momčad igrala s igračem više i upisala četvrti poraz zaredom.
– Kako ste zadovoljni organizacijom kluba i igračkim kadrom ?
Organizacija kluba je na vrlo visokoj razini za rang natjecanja u kojem se nalazimo. Od rada uprave, preko ljudi koji su uključeni u funkcioniranje ekipe, pa do ponašanja samih igrača – sve funkcionira kako treba. Svi zahtjevi koje sam stavio pred njih su bili izvršeni. Dosta ljudi je uključeno u rad kluba i mislim da je to ključ uspjeha. Za primjer, moj prvi trening krejem listopada je gledalo cca 25-30 ljudi.
Naravno, uvijek ima prostora za napredak. Ono što bi nam posebno pomoglo u svakodnevnom radu je uređenje pomoćnog terena. To bi znatno olakšalo rad kako seniorske ekipe, tako i škole nogometa.
Što se tiče igračkog kadra, ovog ljeta je došlo do manjih promjena. Dvojica igrača su nas napustila, a doveli smo četvoricu novih. Pojačanja su bila ciljana – baš na pozicijama koje sam smatrao da trebaju osvježenje. Time smo dobili dodatnu širinu u kadru i pojačali konkurenciju unutar ekipe.
Ta konkurencija je izuzetno važna jer mi omogućava veći broj igrača na treninzima, što automatski donosi i kvalitetniji rad. A bolji treninzi, naravno, vode i do boljih igara u prvenstvu.
– Koko ste zadovoljni stanjem momčadi pred početak prvenstva tj. prvu utakmicu u Palovcu ?
Ljetne pripreme su uvijek specifične – puno igrača ide na godišnje, pa je teško uloviti pravi ritam i kontinuitet treninga. Unatoč tome, mislim da smo se dobro snašli. Osim jednog treninga gdje nas je bilo ispod 10, ostali su bili jako dobro popunjeni. Sad se sve već vratilo u normalu – na treninzima je prosječno 14–15 igrača.
Imamo malo problema s ozljedama – kod nekih igrača su to stare stvari koje vuku već neko vrijeme, kod drugih su to posljedice ranijih operacija koje još nisu potpuno sanirane. Nažalost, i jedno od naših novih pojačanja se ozlijedilo, što nam je malo poremetilo plan.
Ali sve u svemu, zadovoljan sam. Pripreme su odrađene koliko su mogle biti u ovim okolnostima, igrači su čak i na moru individualno radili prema planu i s dosta optimizma čekamo start prvenstva i prvu utakmicu u Palovcu.
– Očito je da momčadi nedostaje prava devetka. Protiv Preloga u kupu dobro smo stajali na terenu, imali inicijativu, ako nikako postići gol. Kako ćete to riješiti?
Što se tiče utakmice protiv Preloga, mislim da je Horvatić na toj poziciji odradio dobar posao i prenio ono što je pokazivao već na pripremama. Uz njega imamo još dvije jake opcije – Klarića i Čmrleca. Svi su oni sposobni biti prava „devetka“, samo je pitanje trenutka kad će netko od njih uhvatiti pravu formu. Istina, Klarić i Čmrlec imaju sitne probleme s ozljedama, pa još nisu potpuno ušli u ritam, ali vjerujem da će brzo biti spremni. Uz njih, mislim da imamo jako kvalitetne krilne opcije koje će također biti opasne po golu protivnika. Kad se svi poslože i proradi realizacija, bit će puno lakše – tako da ne bih rekao da imamo neki veliki problem u napadu.
– Na klupi djelujete jako smireno. Tim nas je više iznenadio incident s igračem Draškovca na proljetnom gostovanju kod njih. Što se u stvari tamo desilo?
Vjerujem da je ekipa često ogledalo svog trenera. Ako trener djeluje agresivno, nervozno i burno, to će se kad-tad prenijeti i na igrače i njihov stil igre. Istina je da ponekad emocija i energija mogu pomoći, ali u većini slučajeva to više šteti nego koristi. Zato osobno biram smiren pristup – i u igri i izvan nje.
Što se tiče incidenta u Draškovcu, to je bio zaista neuobičajen slučaj. Na terenu se uvijek dogode startovi, dueli, pa i verbalne provokacije – to je dio igre. No da igrač fizički nasrne na trenera – to je nešto što se rijetko viđa.
Ukratko, došlo je do agresivnog pokušaja protivničkog igrača da mi iz ruku izvuče loptu kako bi izveo aut. Pri tome je jednom rukom udario loptu,a drugom s laktom u rebra. Svjesno nisam htio „pasti“ ni dramatizirati situaciju, jer bi to vjerojatno dovelo do još većih tenzija i nereda. Iskreno, nisam mogao vjerovati da takav potez nije sankcioniran crvenim kartonom.
Nažalost, igrač je i nakon toga nastavio s provokacijama, što je dodatno pogoršalo situaciju i dovelo do eskalacije.
– Dolazite s područja Varaždinskog nogometnog saveza. Kako uspoređujete tamošnje klubove i organizaciju istih u odnosu na međimurske.
Mislim da je Međimurska Premier liga zahtjevnije i jače natjecanje od istog ranga u Varaždinskoj županiji. Liga je vrlo izjednačena – posebice je to bilo izraženo prošle sezone, izuzev NK Međimurca i možda loših proljetnih nastupa NK Kraljevčan. Gotovo svaka ekipa može pobijediti svakoga, što govori o širini i kvaliteti lige.
Smatram da je to i jedan od razloga zašto Međimurska županija trenutno ima čak sedam klubova u Trećoj NL Sjever, dok Varaždinska ima samo jednog. To je po meni jasan pokazatelj da je organizacija u klubovima s međimurskog područja na višoj razini.
Većina tih klubova je donedavno igrala upravo u ovom rangu, ali su kroz dobar rad, ulaganja i ambiciju uspjeli napraviti iskorak prema višem stupnju natjecanja. S obzirom na to, naravno da moraju osigurati bolje uvjete, što dodatno podiže razinu i razvoj, kako klubova tako i igrača.
S druge strane, u Varaždinskoj županiji u posljednjih nekoliko godina kao da svi više gledaju kako srušiti NK Bednju s vrha, nego što razmišljaju o plasmanu u 3. NL Sjever. Nedostaje malo više širine u ambicijama, što se onda vidi i na rezultatu.
– Nedavno ste se oženili. Kako vaša bolja polovica podnosi vaše odlaske od kuće na utakmice i treninge. Da li i ona posjećuje utakmice Dubravčana?
Zajedno smo više od 12 godina, i mogu reći da je ovakav ritam, s treninzima i utakmicama, dio našeg života praktički od početka. U tih 12 godina bio je tek jedan kratki predah od tri mjeseca kad nisam vodio nijednu ekipu – sve ostalo vrijeme sam bio aktivan. Čak sam nekad vodio dvije ekipe istovremeno – seniore i U18 momčad iz nogometnog centra Sveti Đurđ.
Znam da joj ponekad nije lako i da nogomet često diktira naš raspored. Vikendi su uglavnom „rezervirani“ za utakmice, a dosta se toga u životu prilagođava mojim obavezama. Ljeti pokušamo maksimalno iskoristiti slobodno vrijeme i nadoknaditi ono što se tijekom godine propusti.
Bez njezine podrške, iskreno, teško bi sve ovo bilo moguće. Sastanak u klubu može proći bez jednog člana uprave, trening se može odraditi bez nekolicine igrača, ali bez trenera – teško. I upravo ona je bila ta koja me podržala i ohrabrila da prihvatim angažman u NK Dubravčan, iako sam u tom trenutku imao pauzu zbog obiteljskih obaveza. Vjerovala je u mene i potaknula me da se okušam u dvostruko višem rangu od onog u kojem sam bio do tada.
Što se utakmica tiče, dolazi kad god joj posao to dopusti – budući da nekad radi i vikendima. Prošle sezone bila je čak i na dalekim gostovanjima, poput Štrigove i Svetog Martina protiv Jurovca.
Na kraju krajeva, ona je moj najveći oslonac i tihi partner u svemu što radim – i zbog toga sam joj neizmjerno zahvalan.
– i za kraj koja je vaša poruka dobravskom nogometnom puku
Neka i dalje budu uz nas u što većem broju, kako na domaćim, tako i na gostujućim utakmicama. Kad osjetiš njihovu podršku s tribina, to je prava motivacija i užitak igrati. Ekipa ima ogroman potencijal — relativno smo mladi, samo trojica igrača su starija od mene, što govori da nas čeka duga i svijetla budućnost.
Mi ćemo, zajedno s njima, dati maksimum na svakoj utakmici da ih što češće obradujemo dobrim rezultatima i bodovima. Zajedno smo jači!