Josipa Kočila, talentirana učenica Srednje glazbene škole Varaždin, dolazi iz Selnice iz glazbeni nadarene obitelji. Uskoro upisuje treći razred škole, a nakon završetka nada se upisu akademije. Unatoč njezinoj mladosti, talent je nepobitan, a prepoznat je na brojnim koncertima koje je dosad održala.
-Sviram violinu u klasi Benjamina Šambara. Završila sam prije toga osnovnu glazbenu školu, Umjetničku školu Miroslav Magdalenić u Čakovcu i nekako se činilo prirodno nastaviti. Dolazim iz glazbene obitelji i to je uslovilo moj put. Prije svega, baka Julijana Kočila koja vodilo nekoliko zborova i vokalnih skupina, ali i teta Marija Magdalena Kočila, rekla je Josipa.
Smatra, govori nam, da joj je glazba u krvi te dodaje:
-Ni sama ne znam kako sam došla do violine. Prvo sam željela svirati gitaru, no samo dva tjedna prije prijamnog ispita odlučila sam se za violinu. Kako? Ne znam. Nešto je u meni govorilo da to treba biti violina. Unutarnji glas nije pogriješio jer sam napravila ispravni izbor.
Planovi nakon završetka srednje škole postoje, a vezani su uz glazbeni profesionalni razvoj.
-Želim ići na akademiju i jednom svirati u orkestru ili raditi kao profesorica violine u glazbenoj školi.
Iza nje već postoji brojni uspjesi unatoč njezinom mladosti, a skromno nam je ispričala svoj nedavni nastup.
-Nedugo, imala sam u Zagrebu izvedbu za Francusko veleposlanstvo u Zagrebu u hotelu Esplanade. Bila sam tu dio kvarteta, na violini. Ipak, svaki nastup je važan i za svaki se priprema. Redovito sudjelujem na koncertima škole, ali i na poziv bake.
Njezina su podrška prijatelji i obitelj, no prije svega majka Željka, otac Kristijan, sestra Kristina i brat Ivan.
