Gotovo svaka jedinica lokalne uprave u Međimurju izdaje, redovito ili periodično, svoja informativna glasila, namijenjena svojim sredinama za upoznavanje s novostima koje se zbivaju u njihovoj sredini. Glasila su vrlo dobro prihvaćena jer pišu o ljudima i događajima koji su zanimljivi, a novosti iz tih sredina rijetko možete pronaći u drugim medijima.
Prije 39 godina time su se počeli rukovoditi u Mjesnoj zajednici Kotoriba, koja je bila prenatrpana događajima, informacijama, obavijestima, zanimljivim zbivanjima u mjestu i posebnim ljudima, a bilo bi šteta sve to ne objelodaniti. Uzor im je bio Muralist, tadašnje glasilo MZ Mursko Središće, koje je izlazilo nekoliko godina ranije.
Kao rođeni Središćanac, autor je bio povremeni suradnik Muralista. Nakon zaposlenja u Osnovnoj školi Kotoriba, nastavilo se živjeti u Kotoribi te započela suradnja s ljudima s vrha Mjesne zajednice Kotoriba, kojima je predloženo pokretanje istovjetnog glasila. Okupljeni su ljudi koji su bili u žiži mjesnih informacija, s ciljem da uz stručnu pomoć javnosti prezentiraju sve navedeno. Informacije su se potom uređivale i slagale, čime je autor postao formalno prvi urednik Kotoripskog vjesnika.
Prvi broj izašao je 23. prosinca 1986. godine, na opće zadovoljstvo mještana, u nakladi od 1.100 primjeraka, na šest stranica, te je bio dostupan besplatno svakom kućanstvu. O samom glasilu moglo bi se danas pisati vrlo mnogo – od tema koje je obrađivalo pa sve do trenutka kada je postalo zanimljivo i Kotoripčanima raseljenima diljem svijeta.
Posebno zanimljiv segment bilo je prvotno ručno slaganje. Prikupljene rukopise autor je zajedno s tadašnjim grafičkim urednikom, pokojnim Alojzijem Sabolom, slagao i po desetak sati. Složene materijale Alojzije je potom nosio u TZ Zrinski Čakovec, gdje je bio zaposlen i gdje se glasilo tiskalo. U početku je izlazilo svaka tri mjeseca.
Zanimljiva je bila i distribucija glasila – dostavljali su ga od kuće do kuće mjesni osnovci, a mnogi se toga i danas rado sjećaju.
Vrijedi istaknuti i neke dodatne podatke. Glasilo je mijenjalo urednike u skladu s političkim opredjeljenjima u sredini, a njihov se točan broj ne navodi. Autor ističe kako je s Kotoripskim vjesnikom surađivao punih 35 godina, sve do prije pet godina, kada mu je za dugogodišnji rad u svoje i općinsko ime zahvalio načelnik Dario Friščić. Navodi se i da je jedan od najdugovječnijih urednika bio Alen Fuš, dok je već pet godina na čelu uredništva mladi Dario Hrašćanec.
Glasilo je u početku izlazilo četiri puta godišnje, potom tri puta, a do danas je izašao 131 broj. Od ručnog sloga, danas je pred Kotoripčanima tisak u najmodernijem obliku. Glasilo je 2011. godine prepoznato i od strane Općine, od koje je primilo općinsku nagradu – Plaketu Kotoribe.
Ove će se godine u prosincu obilježiti 40 godina kontinuiteta izlaženja, a ukoričeni brojevi postaju pisani spomenik Kotoribe. S vremenom će oni biti vrijedan izvor pisane građe na kojoj će se moći nadahnjivati nove generacije.
Arhiva Kotoripskog vjesnika danas je pohranjena u mjesnoj Knjižnici i čitaonici.
