Rođena kao treće dijete u trojkama, s tek 1100 grama, a pala na svega 890 grama, Lora Okreša iz Pribislavca je od prvog dana života pokazala da je borac. Pedeset i pet dana u inkubatoru, mnoštvo dijagnoza i beskrajna neizvjesnost bili su početak njezine životne priče. No, danas je Lora maturantica Gospodarske škole u Čakovcu, smjer cvjećar, djevojka vedrog duha, sportašica i najveći mali veseljak – kako ju mnogi opisuju.
Njezin svakodnevni život ispunjen je terapijama i treninzima. Dva puta tjedno odlazi na fizikalne vježbe kod Alena, radi s logopedicom Tihanom te Blankom, Anom i Brankom iz Udruge za sindrom Down Međimurske županije, gdje je pronašla društvo i prijatelje. Sport je neizostavan dio njezine priče – iako je morala prestati s odbojkom koju obožava, pronašla je novu ljubav u penjanju po stijenama. Uz podršku trenerice Petre i Marka, brzo se vinula do vrha.
-Najveće veselje za Loru ipak je škola. Od prvog dana znala je cijeli raspored sati napamet. Uz pomoć divnih profesora i podršku asistentice Nensi, razrednice Patricije, profesorice Ljiljane i školske rehabilitatorice, otkrila je svoju kreativnu stranu – rad s cvijećem. Cvjećarnica Nolina rado ju je prihvatila na praksu i tako joj otvorila vrata u svijet u kojem može spojiti ljubav i vještinu – priča mama Jagoda.
Lora svakodnevno ulaže ogroman trud u učenje, jer djeci s poteškoćama treba puno više vremena da usvoje gradivo, prilagode se i pronađu prijatelje. Uz podršku braće Vilima i Roka, prijateljice Zoi, te prije svega mame i tate, ona hrabro savladava svaki novi izazov.
– Borac ne mali, nego najveći kojeg ja poznam. Jer treba se izboriti s predrasudama i opet biti nasmijan – rekla je mama Jagoda, ne skrivajući ponos.
Lora je dokaz da dijagnoze ne moraju biti prepreka, već podsjetnik na snagu i hrabrost. Ona je djevojka koja voli životinje, putovanja, svoje prijatelje, cvijeće i misu. Ali najviše od svega, ona voli život – i živi ga punim plućima. Lora nije samo borac. Lora je inspiracija.
