Osmogodišnja Vita Vinković već gotovo pet godina živi sa dijabetesom tipa 1. Uz inzulinsku pumpu i senzore, uživa u ritmici i druženju, a obitelj ističe važnost podrške i aktivnog sudjelovanja u udruzi ‘Međimurski slatkiši’.
Kad je imala samo tri i pol godine, malena Vita počela je noću mokriti u krevet i stalno je bila žedna. Njezini roditelji, Ivana i Krešimir, najprije su mislili da je riječ o prolaznoj fazi, no kako se stanje nije popravljalo, odlučili su otići pedijatru. Tamo ih je dočekao šok – Vitin šećer bio je čak 27.
Odmah je hospitalizirana, najprije u Varaždinu, a potom na zagrebačkom Rebru, gdje su roditelji prošli i edukaciju o životu s dijabetesom. – Sve se promijenilo preko noći. Morali smo naučiti kako mjeriti šećer, davati inzulin, prepoznati znakove hipoglikemije. To je bio ogroman šok – prisjeća se tata Krešimir.
Važno je naglasiti da nitko u obitelji nema dijabetes – niti mama Ivana, niti tata Krešimir, a ni njihovi roditelji i bake i djedovi. Obitelj je čak istraživala svoje obiteljsko stablo, ali nitko nikada nije imao šećernu bolest, pa su i liječnici priznali da ne znaju odakle se pojavila kod Vite. Osim nje, obitelj čine i dvojica braće – Antonio (22) i Vanja (19), koji također nemaju zdravstvenih problema.
Danas, 4 i pol godine kasnije, Vita je vesela i aktivna osmogodišnjakinja koja uz pomoć suvremene tehnologije – inzulinske pumpe i senzora povezanih s aplikacijom na mobitelu – drži šećer pod kontrolom.
– Sustav nas obavještava 24 sata dnevno, vidimo svaku promjenu, a uskoro će doći nova pumpa koja sama regulira dozu inzulina. Tehnologija je čudo, stvarno olakšava život – dodaje tata.
Unatoč dijagnozi, Vita živi kao svako drugo dijete. Ide u drugi razred, jede u školskoj kuhinji, ide na ritmiku i voli druženje s prijateljima. – Ne želimo da se osjeća drugačije. Jede sve, pa i slatkiše – ali umjereno. Najvažnije je da se ne osjeća izoliranom. – objašnjavaju roditelji.
Obitelj Vinković živi u Ludbregu no njeguju svoje međimurske korijene. Tata Krešimir je rodom iz Palinovca, dok je mama Ivana iz Dragoslavec Brega, a i aktivno sudjeluju u udruzi ‘Međimurski slatkiši’, koja okuplja obitelji djece oboljele od dijabetesa.
– Od prvog dana udruga nam je pružila ogromnu podršku – savjete, druženja, izlete, ali i moralnu potporu. Udruga je naš stalni oslonac i uvijek nam pomaže kad zapnemo. Sada i mi pomažemo drugima, razmjenjujemo iskustva i učimo iz tuđih situacija – kažu roditelji. Posebno se vesele subotnjem druženju u zgradi Scheier u Čakovcu, kada udruga obilježava Svjetski dan šećerne bolesti.
Kontrole obavljaju svaka tri mjeseca na Rebru, a Vitini rezultati su odlični – prosječni šećer 6,2. – Doktorica nam je rekla: kad bi svi bili kao vi! – ponosno dodaje Krešimir.
Iako dijabetes traži stalnu pažnju, obitelj Vinković naučila je živjeti s njim. – Nema tu matematike, svaki dan je drugačiji, ali važno je ne odustati. Vita zna reći: ‘Kad izmisle lijek, bit će sve super!’ – i to je duh koji nas vodi. Treba biti pozitivan i vjerovati u napredak – poručuju ovi hrabri roditelji, koji iz dana u dan dokazuju da uz znanje, tehnologiju, ljubav i podršku udruge dijabetes ne mora biti prepreka sretnom djetinjstvu.
