Danas će posljednje počivalište u Donjem Kraljevcu postati bogatije za jednu iznimnu osobu koja nas je napustila pod tragičnim okolnostima prije dva dana. Na njemu će zauvijek počivati Marijan Blažeka, čovjek za kojim tuguje međimursko i hrvatsko vatrogastvo, za kojem duguje njegov Donji Kraljevec, njegovi najmiliji s ovozemaljskog svijeta otići će zapovjednik DVD Donji Kraljevec.
Marijana sam upoznao prije više od 15 godina. Doduše sretali smo povremeno, najčešće svega jednom godišnje i to u Svetoj Mariji kada je tamo s DVD-om Donji Kraljevec dolazio na Međunarodno vatrogasno natjecanje s ručnim vatrogasnim špricama gdje su donjokraljevski vatrogasci mahom ispadali pobjednicima i na taj su način postali „srah i trepet“ natjecanja.
Za oko mi je pri prvom susretu zapeo mladi vatrogasac koji je u to natjecanje unosio s posebnim zanosom, kasnije je godinama u njega ugrađivao sebe, a preko toga i spomenuta dostignuća. Taj je mladić „živio“ šprice, a kako i ne bi kada su njegovi kolege pola u šali, pola u zbilji, znali reći kako je „Marjanček doktor za šprice“. Divio sam sam se gledajući ga na koji je način bio predvodnik njihove šprice, na koji je način Marijan u to natjecanje unosio svoja umijeća, poticao natjecatelje, a ako je trebalo spustio je i suzu kada je nešto krenulo po zlu. To ga je bilo rjeđe, više ga je resio osmijeh.
Sjećam se 2013. godine kada je pokrovitelj natjecanja bio dr. Ante Sanader, predsjednik HVZ, kojem je sa zanosom pričao o tradiciji čuvanja starih šprica pa su Donjokraljevčani na natjecanje dovezli „cisteru“ bačvu s vodom, no ovoga puta u njoj nije bila voda. Ipak, bila je svečarska prigoda…
