“Naš Martin i naša Katica“. Tako su nekada, oni stariji žitelji Donjeg Vidovca i Svete Marije zovu i danas ” svoju djecu”, supružnike Srpak, Katarinu (73) i Martina (80) iz Zagreba. Tamo danas uživaju umirovljeničke dane, no nerijetko navraćaju u Donji Vidovec gdje su sagradili obiteljsku kuću u koju su se uselili 2.006. godine, a to sve poslije mnogih promjena adresa privremenog življenja.
– To je kuća za odmor duše i tijela- kažu i u njoj će danas proslaviti Martinov 80. rođendan te 51. godišnjicu zajedničkog bračnog života. Martin je daleko poznatiji široj javnosti kao glazbenik koji je nerijetko nastupao, i nastupa, na brojnim pozornicama Međimurja i šire. Počeo se eksponirati poslije 1995. godine kada je iz Hrvatske vojske otišao u mirovinu.
– Uvijek sam težio za rodnom grudom, osjećao sam neki zov i dug prema njoj pitajući se kako ga vratiti ?- kaže Martin. Odlučio je da to učini onim u čemu je najbolji i najjači. Bila je to glazba, odnosno glazbeno stvaralaštvo i pjesma. Počeo je komponirati, izvoditi pjesme na jeziku svojega kraja. Nizale su se one pa tako danas ne može znati točan broj tih uglazbljenih skladbi čiji su stihovi puni topline prema čovjeku, ljudima, rodnoj grudi, a ima i onih koje je uglazbio na stihove međimurskih pučkih pjesnika, pogotovo sumještanke Ruže Pokolić čija gotovo svaka pjesma nosi tu ljubav i ljepotu ovoga kraja.
Martin se kao mladić zagledao u ljupku, lijepu “dekljicu” Katarinu Poljak iz Svete Marije koja nije ostala ravnodušna prema crnom zgodnom Vidovčanu. Započeta ljubavna priča rezultirala je vjenčanjem u kolovozu 1974. godine kada su mladoj bile 22 godine, a mladencu 29. Bio je to brak “osuđen” na česte promjene adrese stanovanja jer je to od njih tražila Martinova priroda posla. Ovako na početku izgleda da je riječ o običnim ljudima. Ipak nije tako. Ljudi su tu bogati životnim i radnim iskustvom.
Oboje su svojim visokoškolskim zvanjima stekli svoju prepoznatljivost, pogotovo Martin koji je kao vojni akademski glazbenik često mijenjao adrese što ih je povremeno držalo odvojenima. Vukovar, Titograd, Sarajevo, Split, Zagreb.
A kako je to izgledalo ?
Martin je rođen prije 80 godina u Donjem Vidovcu. S 15 godina napušta Međimurje, odlazi u Vukovar gdje završava Vojnu glazbenu školu i tu je ostao do 1964. godine kada ga vojna služba ga odvodi u Titograd(Podgoricu) gdje je bio do 1973. godine. Nove obveze imao je u Sarajevu gdje je bio punih 6 godina, točnije do 1979. godine kada je ovdje završio i Vojnu glazbenu akademiju. Potom seli na novu adresu u Splitu gdje ostaje do 1985. godine kada seli na današnju zagrebačku adresu. Početkom rata prelazi u Hrvatsku vojsku iz koje, kao što već spomenuli, 1995.godine odlazi u zasluženu mirovinu.
Tri Martinove ljubavi
Zaljubljen je, kako kaže, u svoj međimurski “kaj” koji se po njemu nažalost polako zaboravlja. Druga mu je ljubav pjesma, a treća Međimurje u koje pohodi kada god stigne. Kolika je ta ljubav prema Međimurju najbolje govori i skladba “Hote z menom” koju je izvodio gotovo na svim koncertima gdje je nastupao. Kaže kako ga posebno u srce dirne kada tu skladbu s njim zajedno pjevaju i gledatelji. Nerijetko smo tome svjedočili na dvadesetak i više priredbi u rodnome mjestu.
Životna suputnica
Martinova životna suputnica je umirovljena liječnica koja se školovala za liječničku diplomu na dva fakulteta. Prve dvije godine je studirala u Zagrebu, a završila ga u Sarajevo s ocjenom 9 (ocjenjuje se od 6 do 10). Tamo je liječnički staž stekla volontiranjem. Slijedi Split gdje polaže i državni ispit. Tu je radila sedam godina u ambulanti Garnizona Split gdje 1983. godine bila brodska liječnica na školskom brodu Galeb 17 dana, a poslovi su je vodili od luka Lora do luke Koper. Dolaskom u Zagreb radi u Garnizonskoj ambulanti u Borongaju. To je bila tri godine jer odlazi na Pulmologiju KB Dubrava. 1992. položila je je specijalistički ispit iz pneumofitiziologije, a 2008. polaže specijalnost interne medicine- pulmologa. U mirovinu je otišla sa 20. studenog na svoj 65. rođendan nakon 40 godina radnog staža i mjesec dana bolovanja.
Recept bračnog zajedništva i rođendanska želja ?
Doktoricu Katicu, kako je zovem, nazvao sam jučer navečer , a sve povodu današnjeg dana kako bi mi odgovorila na pitanja iz podnaslova.-
Dobra večer Mladene! Nasmijao si me pitanjem o receptu za dugovječan brak. Naime, prije 40 godina su me znali u Splitu pitati za recept za takav brak , na to pitanje nisam znala odgovor. Ne znam ga ni danas, ipak po meni je to postojana ljubav. Rođendanska želja ?- Martinu želim puno sreće i ljubavi. Želja mi je da sa mnom dočeka moj 80 -ti rođendan ! – rekla je posebnim tonom glasa koji do sada nisam čuo.
Tim lijepim željama i čestitkama pridružuje se i naš portal i njegovi čitatelji !
Fotografije su snimljene u njihovom domu po useljenju, na jednom Martinovom nastupu, šetnji donjovidovskim ulicama i pred zgradom u Zagrebu.
