Tijekom ročišta pročitana je dokumentacija u spisu, te je odlučeno da će se u nastavku suđenja saslušati neki svjedoci te preslušati snimke tajno snimljenih razgovora
– Nisam kriv – kazao je Matija Posavec, međimurski župan kojem je na zagrebačkom Županijskom sudu počelo suđenje zbog optužbi da je primio mito od 10.000 kuna, ali i za dva nezakonita zapošljavanja. Krivnju su zanijekali i njegovi suoptuženici Josip Kobal i Milorad Novković, piše Večernji list.
Tijekom ročišta pročitana je dokumentacija u spisu, te je odlučeno da će se u nastavku suđenja saslušati neki svjedoci te preslušati snimke tajno snimljenih razgovora. Nakon ročišta Posavec je kazao da mu je drago što je suđenje konačno počelo te je ponovio kako to za što ga se tereti nije kazneno djelo. On kaže da je tih 10.000 kuna, za koje USKOK tvrdi da su mito koje primio, bila donacija za stranku, dok vezano za nezakonita zapošljavanja tvrdi da o tome nije odlučivao on već neki drugi ljudi.
Prema optužnici, USKOK tereti Posavca da je od Josipa Kobala primio 10.000 kuna mita kako bi Kobalu omogućio da i dalje ostaje u Upravnom vijeću županijskih cesta. Osim za primanje mita Posavec se tereti i da je preko Milorada Novkovića zaposlio dvije službenice na nezakonit način. Kako su Posavec i Kobal odmah nakon uhićenja u rujnu 2021. priznali za što se terete bili su pušteni da se brane sa slobode, dok je Novković jedno vrijeme proveo u Remetincu. Kobal je pak priznao da je Posavcu dao 10.000 kuna, no tvrdi da je to bila donacija za stranku a ne mito.
Iako je priznao odmah nakon što je uhićen te iako je nakon uhićenja dao i ostavku, zbog čega u krajnjem slučaju nije završio u Remetincu, Posavec je kasnije tvrdio da je ostavka bila rezultat “nedopuštenog psihičkog pritiska USKOK na njega”. Kasnije je dao i drugi iskaz u kojem je negirao počinjenje djela, pa je nakon podizanja optužnice njegova obrana tražila da se priznanje koje je dao nakon uhićenja, e-mail kojim je dao ostavku te snimke tajno snimljenih razgovora izdvoje iz spisa kao nezakoniti dokazi. No to je odbilo prvo otužno vijeće, a kasnije je žalbu obrane odbio i Visoki kazneni sud (VKS).
