Ovih dana i lovci imaju pune ruke posla. Zima je pokazala zube, a temperature ispod ništice i debeli snježni pokrivač velika su prijetnja opstanku divljih životinja. Iako ih tijekom godine love, u zimskim se mjesecima lovci o divljači itekako brinu, piše HRT.
Kapaciteti remize Lovačkog društva Prepelica iz Male Subotice ubrzano se prazne.
Lovci imaju pune ruke posla – osigurati divljači hranu za preživljavanje u ovom je trenutku prioritet.
– Potrošimo negdje od 15-20 tona hrane za divljač i to razvozimo po lovištu prema potrebama i potrošimo oko 500 kila soli, govori Stjepan Novak, zamjenik lovnika, LD Prepelica Mala Subotica.
Gospodariti površinom lovišta od pet i pol tisuća hektara vrlo je zahtjevno.
Hranilišta kojih je ukupno 80 obilaze jednom tjedno, a po potrebi i češće.
– Divljač hranimo svake subote, imamo određene lovce koji obilaze teren. Nije samo hranjenje, nego i kontrola lovnotehničkih objekata, priča Mario Višnjić, lovnik, LD Prepelica Mala Subotica.
Pomažu i mlađe generacije.
– Hranim divljač, pomažem nositi hranu, kaže Jan Višnjić, Podbrest.
Važno je da hrana bude stalno dostupna jer divljač se navikne na takva mjesta i o njima ovisi preživljavanje.
Dio hrane sami proizvedu, a ostalo kupuju od lokalnih poljoprivrednika.
Uloga lovaca tijekom zime često ostaje nevidljiva javnosti, što ih s pravom katkad i ljuti.
– Nije samo stvar u tome da nas prezentiraju da ne kažem – ubojice. Nismo mi ubojice nego zaštitnici prirode, mi se brinemo o divljači, kaže Josip Katanović, predsjednik LD Prepelica Mala Subotica.
Upravo bez njihove brige i organizacije na terenu – brojna divljač ne bi dočekala proljeće.
Lovstvo je u Međimurju stoljetna tradicija koja se s ponosom čuva.
