Dvadesetogodišnja Mia Furdi iz Preloga jedna je od rijetkih ovako mladih trkačica i već drugo ljeto zaredom pobjednica Ljetne kros lige Prelog (njezinog 17. i 18. izdanja), gdje je bila zlatna ne samo u svojoj kategoriji već i u ukupnom poretku kod žena na utrci od 6 kilometara. Ona je pobjednica i Polarne kros lige Prelog prošle godine, a trčanje je za nju život! Upoznajte ovu zlatnu djevojku!
NA PRELOŠKU LIGU PRVI PUT JE DOŠLA SA 4 GODINE
– Na trkačkim utrkama natječem se odmalena, već 11 godina. Imala sam 2 godine kad je počela 1. Ljetna kros liga Prelog i sa 4 godine počela sam hodati na toj ligi zajedno sa svojom bakom. Tada su hodači hodali oko 2,5 km, a start je bio kod restorana Keder, uz slogan „Tu sam svaki petak“. Nekad je preloška liga bila isključivo sportski događaj, dođeš i otrčiš/odhodaš i ideš doma, nije bilo okrijepe, voća, slatkiša i to, i bilo je malo ljudi jer trčanje tada još nije bilo popularno – prisjeća se Mia.
Mia je sa 6 godina počela je trenirati atletiku u Atletskom klubu Međimurje, 4 godine, a zatim je do kraja osnovne trenirala rukomet u Ženskom rukometnom klubu Prelog, no uz to je i trčala. Mia se od sportova danas bavi isključivo trčanjem, a nije članica niti jednog atletskog kluba. Što je s biciklizmom, pitali smo je, s obzirom da se na Ljetnu kros ligu prijavljivala kao članica Biciklističkog kluba Prelog.
– Kako u Prelogu nema trkačkog kluba, učlanila sam se u BK Prelog kako bi podržala domaću udrugu – objašnjava Mia.
NAJVEĆA PODRŠKA I POTICAJ U TRČANJU SU NJEZINI RODITELJI, TAKOĐER TRKAČI
Njezina najveća podrška i treneri u trčanju su – njezini roditelji, mama Mirjana i tata Stjepan Furdi.
– Sa 9 godina 1. put sam trčala na Ljetnoj kros ligi Prelog, a sa 10 godina trčala sam 10 km na Utrci Grada Mursko Središće, zajedno s mamom, koja je za mene potpisala dozvolu. Bila je to naporna utrka jer sam bila mala i bilo je jako vruće, no ostala mi je u lijepom sjećanju, jer je uz mene cijelo vrijeme bila mama i nudila mi vodu – priča Mia.
Tako je krenulo. Mia već godinama sudjeluje na trkačkim utrkama zajedno s roditeljima, koji su joj i prenijeli strast prema trčanju, a ujedno je to i lijepo obiteljsko druženje.
– Na utrke idemo skoro svaki vikend, volim to jer je to i druženje, i zdravo je. Bez svojih roditelja ne bih bila tu gdje jesam. S roditeljima i jednom do dva put treniram, trčanjem se bavimo rekreativno zbog zdravlja. Trčimo po nasipu uz ‘preloško more’ (jezero HE Dubrava) – priča Mia.
Njezini roditelji su među prvima krenuli na Ljetnu kros ligu Prelog, dok se „trčanje“ još smatralo nepotrebim „bežanjem“, a Mia ističe da su svi troje jako zadovoljni organizacijom preloških liga od strane BK-a Prelog, druženjem s ostalim trkačima te općenito sjajnom atmosferom.
I njezini roditelji osvajaju odlične rezultate na preloškim ligama. Na 18. Ljetnoj kros ligi Prelog Mijina mama Mirjana bila je 2. u ukupnom poretku, odmah iza svoje kćeri, dok tata Stjepan ovog ljeta nije mogao sudjelovati.
TRČI, PLANINARI I KUHA ZDRAVU HRANU
Mia za sebe kaže kako je sportski tip, ne voli sjediti, voli akciju, s roditeljima trči i na godišnjem odmoru na moru, a također rado i planinare zajedno na Ivančicu i Ravnu goru.
– Trčanje je moj ispušni ventil, moje zdravlje i zadovoljstvo – kaže Mia, koja, iako je još jako mlada, razmišlja i o zdravoj prehrani.
– U slobodno vrijeme volim kuhati, često kuham za cijelu obitelj. Želimo se što zdravije hraniti, a naša prehrana uključuje puno voća i povrća, posebno zelenog lisnatog povrća. Fokus nam je na vitaminima i energiji – kaže.
MIA JE STUDENTICA EKONOMIJE
Njezini roditelji, Stjepan i Mirjana Furdi, inače vode obiteljsku tvrtku za proizvodnju roleta. S njima radi i njezin stariji brat Leon (koji se jedini ne bavi trčanjem), a pomaže i Mia, koja će se, kaže, jednog dana ozbiljnije priključiti tom poslu. Stoga studira Ekonomiju i poduzetništvo na FOI-ju u Varaždinu.
Na kraju našeg razgovora, Mija je zaključila:
– Moji roditelji su mi pokretači svega, moja vodilja u životu, podrška u usponima i padovima. Drago mi je da smo svi u trčanju i krećemo se, s obzirom da danas prevladava sjedilački način života. Želja mi je nastaviti sudjelovati na utrkama s roditeljima i dalje. Preporučila bih i drugima da umjereno vježbaju i kreću se jer to je najvažnije da bi čovjek bio psiho-fizički zdrav!
Ova trkačka obitelj dokazuje ne samo koliko je kretanje važno u životu, već i kako druženje s obitelji može biti izvor velikog zadovoljstva i podrške. Sve najbolje želimo Miji i njezinim roditeljima, uz još puno lijepih utrka!
