Prije nekoliko dana pokopana je malena 2,5 godišnja Nikoll iz Nove Gradiške čija je tragična smrt, kao posljedica premlaćivanja u roditeljskoj kući, ogorčila hrvatsku javnost. Još uvijek traju rasprave koliko je tko odgovoran za njenu smrt, ali činjenica je da ova tragedija, nažalost, nije usamljeni slučaj. Postavili smo si pitanje, može li se ovako nešto dogoditi i kod nas u Međimurju?
Prema podacima Policijske uprave Međimurske prošle se godine, na našem području, dogodilo 170 kaznenih djela iz domene obiteljskog nasilja, četiri više nego godinu ranije. Od toga se 12 slučajeva odnosilo na spolnu zlouporabu djeteta mlađeg od 15 godina, što je upola manje nego 2019.godine, a 75 slučajeva povredu djetetovih prava, što je, s druge strane, upola više nego godinu ranije. Zabilježeni su i slučajevi zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od 15 godina, mamljenja djece za zadovoljenje spolnih potreba, iskorištavanja djece za pornografiju, upoznavanja djece s pornografijom, omogućavanja izvanbračnog života s djetetom i povrede dužnosti uzdržavanja.
Dok su kaznena djela na štetu djece prošle godine kod nas u porastu za otprilike 20 posto, mnogo je manje prekršaja. Tako je prekršajima iz domene nasilja u obitelji prošle godine oštećeno 87 osoba mlađih od 18 godina, dok je 2019.godine zabilježeno 155 takvih slučajeva.
Prošlogodišnji podaci čakovečkog Centra za socijalnu skrb pokazuju da je u Međimurju, u tom periodu, čak 170-oro djece bilo žrtvom obiteljskog nasilja.
Nasilje te vrste u odnosu otac-sin zabilježeno je 69 puta, no gotovo se jednako dešava i u odnosu otac-kćer što je evidentirano 68 puta. Mnogo je rjeđa situacija zlostavljanja djece od strane majke što se, prošle godine, prema dostupnim podacima dogodilo 4 puta. Treba reći da je 49 puta prijavljeno i nasilje djece prema roditeljima.
Tijekom 2020. godine Centar za socijalnu skrb Čakovec je pokrenuo slijedeći broj postupaka:
Oduzimanje prava na stanovanje – 31 postupak (ukupno 78 djece)
Lišenje prava na roditeljsku skrb – 21 postupak ( ukupno 40 djece)
Žurna mjera izdvajanja djeteta – 13 postupaka (ukupno 16 djece)
Sva djeca za koju su pokrenute ove mjere su izdvojena iz obitelji, smještena u udomiteljske obitelji a neka su i posvojena. U 2020. godini je 20 djece posvojeno.
Centar za socijalnu skrb postupa po dobivenim prijavama od policije, obrazovnih ustanova, liječnika, rodbine, susjeda i svih ostalih građana koji prijavljuju svojim imenom i prezimenom ili anonimno. Sumnju na nasilje u obitelji može prijaviti svaki građanin policiji, centru za socijalnu skrb ili općinskom državnom odvjetništvu. Zakonska obveza, uz propisane sankcije za neprijavljivanje, postoji za zdravstvene djelatnike, djelatnike u socijalnoj skrbi i djelatnike odgojno – obrazovnih ustanova.
Postupak se pokreće i bez prijave ako se tijekom stručnog i terenskog rada utvrdi bilo kakvu sumnja na nasilje u obitelji ili zanemarivanje.
U Međimurskoj županiji trenutno imamo 63 udomiteljske obitelji za djecu, s ukupnim kapacitetom smještaja za 140 djece a smješteno je njih 148 djece. I ovaj podatak govori o tome da u Međimurju već godinama nema dovoljno udomiteljskih obitelji, iako ih ima više nego nego u nekim drugim županijama.
Statistički podaci ne govore što se točno desilo djeci koja su prošle godine u našem kraju bila izložena obiteljskom nasilju. Brojka od njih 170 svakako je zabrinjavajuća, ali, što je još gore, vjerojatno, ne oslikava stvarni život i možemo se samo pribojavati da je realnost još mnogo gora. Nažalost, o takvim se odnosima najčešće šuti i većinom se držimo one poznate “ne bi se šteli mešati”. Istovremeno, iza zatvorenih vrata dešavaju se užasi o kojima, najčešće, počnemo ogorčeno govoriti tek kada dođe do tragedije i kada je prekasno. Želimo li da kod nas ne bude neke nove Nikoll krajnji je čas da o tome počnemo govoriti otvoreno i pravovoremeno.