Danas je Svjetski dan piva, a mi vam s portala VoxFeminae prenosimo kratku priču o sasvim nepoznatoj povijesti ovog poznatog pića.
‘Danas se pivo smatra ‘muškom’ stvari, ali u davnoj povijesti stvar je bila sasvim drugačija. Sami počeci pivarstva vežu se uz Mezopotamiju i božicu Ninkasi, pod čijom su ‘zaštitom’ žene i svećenice proizvodile pivo i zbog toga bile izuzetno cijenjene – posjedovale su tajnu dragocjenog pića i to ih je činilo moćnima.
U drevnom Egiptu, antičkoj Grčkoj i srednjovjekovnoj Velikoj Britaniji pivo se automatski vezalo uz žene: egipatska Tjenenet bila je istodobno božica piva i porođaja, Grci su pivo smatrali ženstvenim (stoga su ga žene proizvodile i konzumirale), a u Velikoj Britaniji je pivarstvo pridonosilo neovisnosti žena koje su se njegovom proizvodnjom mogle baviti iz vlastitog doma. Proizvodnja piva bio je tek jedan od ‘kućanskih’ poslova koje su obavljale žene. Vještina ‘pivskih žena‘ pridonosila je ispunjenju prehrambenih potreba čitave obitelji, bez obzira na spol.
U 12. stoljeću, njemačka redovnica, znanstvenica i travarica Hildegard von Bingen otkrila je da se rok trajanja piva produljuje dodavanjem hmelja, čime je uvelike pridonijela razvoju buduće pivske industrije.
Komercijalizacija i industrijalizacija pivarstva nastupa pojavom kuge. Pad populacije značio je veće plaće za preživjele, a samim time i porast potrošnje piva. Kao posljedica potražnje nicale su tvornice, a njima su rukovodili muškarci. Dakle, pivo je postalo muškim pićem tek kada se njegova proizvodnja prestala odvijati u domu.
Pivarice su u Europi do 17. stoljeća gotovo u potpunosti nestale uslijed lova na vještice i industrijskog razvoja, no suvremena priča o ‘muževnom’ pivu nastala je u Americi nakon prohibicije.’
Cijelu priču možete pročitati klikom ovdje.
