Svaku večer, bez obzira je li radni dan, subota ili nedjelja, sunce ili hladnoća, umirovljenice i prijateljice Julija Mandlin i Milica Varga iz Svete Marije hodaju po Svetoj Mariji i/ili Donjem Mihaljevcu te prijeđu 3,5 km, za što im treba oko 45 minuta. Ova rekreacija, s kojom su počele u vrijeme korone, promijenila im je život na bolje. S njima hoda i prijateljica Zorka Igrec, koja trenutno nije bila prisutna.
S hodanjem su počele prije 4 godine i čvrsto su odlučile da će ova rekreacija biti dio njihovih života dok god zdravlje to dozvoli. Na hodanje ne idu, kažu, samo ako je vani baš jaka kiša ili ako ih nešto spriječi. Julija ima dvije male unuke, blizankinje, pa ne može ići na hodanje kad joj one dođu na igru.
– Svaku večer u 19 sati se nalazimo i hodamo, ne moramo se niti dogovarati, zna se gdje se nalazimo i to je uvijek u isto vrijeme – rekle su Milica i Julija. Znaju da su pješaci na cesti u mraku slabo vidljivi pa radi sigurnosti, hodaju u reflektirajućim prslucima. Uz hodanje, tu su uvijek i zanimljivi razgovori, podrška i važan socijalni faktor.
Sve tri prijateljice uvjerile su se u zdravstvene dobrobiti hodanja. Milici, koja je dijabetičar, se znatno smanjio šećer, Juliji je hodanje pomoglo protiv visokog krvnog tlaka, a Zorki protiv bolova u zglobovima.
– Odlično se osjećamo zbog hodanja, osjećamo se puno bolje i fizički i psihički! Preporučile bismo hodanje svakome! – naglasila je Milica.
– Prvo sam hodala sama, onda sam si našla dvije kolegice za hodanje, no one su odustale, pa sam se priključila Milici i Zorki – rekla je Julija, a Milica je otkrila kako su započele ona i Zorka:
– Začetnik je bila Zorka. Bila je korona, pa me Zorka nazvala i rekla: ‘Hodi, idemo hodati, ništa nam se neće dogoditi jer smo vani na zraku!’ i tako smo krenule te hodamo već 4 godine!
Sve su tri umirovljenice, Julija je po struci krojačica, Milica kućanica, a Zorka je bila odgojiteljica u vrtiću. Sve žive u Svetoj Mariji, no Julija je rodom iz Donje Dubrave, Zorka je rodom iz Čukovca, dok je Milica čista Svetomarščica.
Bez obzira na to odakle su i što su radile, sve ih povezuje ljubav prema hodanju, za koje su se uvjerile kako pozitivno utječe i na fizičko i mentalno zdravlje. Bravo, žene!
