Deset minuta prije kraja regularnog vremena, Zvonarek je utrčao u kazneni prostor Varaždina. Ivan Delić hitao je prema golu Zelenike, dodao Slavenovu debitantu, a novi prvotimac loptu pospremio u mrežu. Od svega na kraju ipak ništa, Delić je bio u zaleđu. Farmaceuti, međutim, ne posustaju. Lulić u 88. pred kaznenim prostorom s desne strane vidi svog novog suigrača, prosljeđuje mu pas i tinejdžer je sada nepogrešiv. Lovro Zvonarek postao je jedan od najmlađih debitanata i najmlađi strijelac u povijesti 1. HNL, a Varaždin tako istovremeno ispao iz lige. 16 godina i 14 dana. Toliko mu je trebalo.
„Drugi najmlađi debitant. Prvi je Dabro, pobjegao mi je za dva dana, ali Halilovića sam uspio prestići. Znao sam da ću biti drugi najmlađi debitant. I znao sam da ću, ako zabijem gol, biti najmlađi strijelac. Ali nisam se s tim zamarao. Ako se zamaraš i ako očekuješ nešto, to se neće dogoditi. Sada dok vidim popis, koga sam sve prestigao… Stvarno nevjerojatno. To u nogometu ne postoji, da se s nečim moraš zamarati, nego samo dalje opušteno igrati. Uopće mi ne stvara nikakav pritisak. Trebam to potvrditi sljedećim igrama i na to sam fokusiran“, priča Zvonarek za Germanijak uz sok na terasi preko puta koprivničkog Gradskog stadiona u svom prvom intervjuu ikad.
Bome, već ostavlja dojam kao da ih je dosad odradio na desetke. A prije samo deset godina po prvi puta je i obukao kopačke. Na svoj je nogometni put krenuo u rodnom Prelogu, kasnije ga je prvi od svih zamijetio klub iz Koprivnice.
„Nogomet sam počeo trenirati sa šest godina. Tata me odveo na trening i zavolio sam ga odmah. Poslije, kako sam trenirao u Prelogu, nakon četiri godine dobio sam poziv iz Koprivnice. Igrali smo prijateljsku utakmicu sa Slavenom i valjda su me tada zamijetili. Stigao je poziv od Sergeja Milivojevića koji je vodio limače, otišao sam na par probnih treninga i turnira i tako smo put odlučili nastaviti u Koprivnici. Super sam se snašao, dečki i treneri su me prihvatili i sada sam dobio poziv u seniore. Ovdje sam presretan“, ističe napadački veznjak, dodajući kako zahvaljuje svim trenerima koji su ga vodili jer inače ne bi bio tu gdje je sada.
Ulaznicu za seniorsku momčad Slaven Belupa dobio je kao 15-godišnjak u siječnju 2021., kada je s prvotimca otputovao na zimske pripreme u Medulin. Kao član kadetske ekipe, s bivšim trenerom Tomislavom Stipićem dogovorio je da s prvim sastavom trenira, da se prilagodi, ali da još igra za kadete.
A onda je u Miškininu stigao zanimljiv poziv. Svidio se ni manje ni više no – Bayernu iz Munchena. Uz odobrenje koprivničkog kluba, u ožujku je otišao je na upoznavanje u prvaka Njemačke i dobio priliku vidjeti kako funkcionira jedan od jedan od najvećih klubova današnjice. Boravio je u kampu njihove Akademije.
„Bilo je odlično. Iskustvo sam kakav je tamo tempo, način rada, kakav sam u odnosu na druge. Trener u Bayernu bio mi je Martin Demichelis, bivši argentinski reprezentativac i igrač Manchester Cityja. Zbog epidemioloških razloga, nažalost, nismo mogli doći do prve ekipe. Ali skupio sam nova iskustva i bilo je super“, zadovoljan je Lovro.
Nakon toga, nije dugo morao čekati na debi. Već 12. svibnja na Rujevici protiv Rijeke ušao je u igru, čime je, ako ne najmlađi u ligi, u svakom slučaju postao najmlađi debitant u povijesti koprivničkog kluba.
„Par treninga prije utakmice, trener Stipić rekao mi je da ću vjerojatno ući. Malo sam imao tremu, naravno, ali čim sam stao prvi korak u teren odmah je nestala i osjećaj je neopisiv. Vidjeti te sve igrače pokraj sebe, stvarno je neopisivo. Kad sam ušao unutra, već smo gubili 2:0, tak da je malo bilo i teže, ali igrači su me super prihvatili i dali odmah mi dali podršku. Kada imaš takve suigrače pokraj sebe, odmah je sve lakše.“
Nedavno je završio prvi razred. Da su nogometaši loši đaci jedan je od najčešćih stereotipa koji se uz njih vežu, ali Lovro je dokaz da tomu nije tako. Baš suprotno.
„Imao sam samo dvije četvorke, iz povijesti i iz matematike. Osim toga, sve petice. Prosjek mi je na kraju bio 4,86. Moram još po svjedodžbu u školu, nisam bio jer smo imali pripreme. Hoću biti dobar i u školi u nogometu. Spomenuo bih razrednika i razrednicu u osnovnoj školi koja mi je opravdavala sve te izostanke jer me često nije bilo. Osnovnu školu sam prošao sve razrede s 5.0“, ponosno će Zvonarek.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
