Sandi Panić (21) iz Kotoribe javno se obratio porukom koja je izazvala snažne reakcije. Nakon šest godina života i rada u Njemačkoj, prije nešto više od mjesec dana vratio se u Hrvatsku s jasnom namjerom – pronaći posao i ostati živjeti u svom rodnom kraju. No, kako kaže, potraga za poslom pretvorila se u razočaranje i osjećaj odbačenosti.
Panić navodi da aktivno traži posao pomoćnog radnika te da je do sada poslao više od 50 zamolbi različitim tvrtkama. Iako je bio pozivan na razgovore i u početku je postojala potreba za radnicima, situacija bi se, tvrdi, promijenila čim bi poslodavci saznali njegovu nacionalnost.
– “Ne sramim se reći da sam Rom. Nikad nisam bio problematičan, 14 godina živim u Kotoribi i nikad nisam bio socijalni slučaj. Želim samo raditi i svojim rukama zaraditi novac”, ističe Sandi.
Završio je sedam razreda osnovne škole u Hrvatskoj te tri razreda u Njemačkoj, a vrlo mlad počeo je raditi kao pomoćni radnik u gastronomiji, gdje je stekao iskustvo u kuhinji. Naglašava da ne traži povlastice niti pomoć države, već priliku.
– “Ako jedan Rom pogriješi, ne znači da smo svi isti. Danas se ljude i dalje gleda kroz nacionalnost, a ne kroz rad i volju”, kaže.
Posebno ga, priznaje, pogađa činjenica da se u nekim tvrtkama prednost daje stranim radnicima, dok se domaćima zatvaraju vrata.
– “Nije mi jasno da prednost imaju ljudi koji ne znaju ni jednu riječ hrvatskog jezika, a meni se kaže da su radna mjesta popunjena”, dodaje.
Sandi smatra da su plaće u Hrvatskoj preniske u odnosu na životne troškove te da bi pomoćni radnik, s obzirom na današnji standard, trebao imati znatno veću plaću kako bi mogao dostojanstveno živjeti.
– “U Njemačkoj sam živio šest godina. Nikad nisam bio diskriminiran, uvijek sam bio prihvaćen u timu. Ovdje se osjećam povrijeđeno i odbačeno bez razloga”, iskreno govori.
Svoju poruku, naglašava, nije napisao kako bi izazvao sukobe, već kako bi skrenuo pozornost na problem s kojim se, smatra, suočava velik broj ljudi.
– “Danas je bez posla nemoguće živjeti. Žao mi je što se ovo događa u našoj lijepoj Hrvatskoj”, zaključuje Panić.