Sreli smo se sasvim slučajno, ja kao autor priloga i pratitelj zbivanja oko Dana Kotoribe, a on kao jedan od aktivnih sudionika u kulturnom programu. Član je Tamburaške sekcije KUD-a Kotoriba. On je Damir Dolenec iz Kotoribe na radnom mjestu učitelja razredne nastave u PŠ Donji Vidovec iz sastava OŠ Donja Dubrava.
Kako to obično biva, prvo njegovo pitanje za mene: – Kako je u mirovini i moje protupitanje koliko mu treba da me dostigne? Nisam mu mogao puno toga reći, a on je samo rekao kako je došao do polovice radnog vijeka.
I tada smo se vratili u OŠ Kotoribu u razred koji sam vodio, a Damir je u njemu bio jedan od boljih učenika. Težio je savršenstvu, ali koliko čujem od roditelja takav je i danas. Jedna baka, sudjelujući u tom razgovoru, je dometnula:
– Istina je djeca ga baš vole ! Kasnije za vrijeme studija bio sam mu i mentor. – I danas se sjećam vaših „glavnih” riječi kada ste govorili da trebam raditi tako da me djeca vole i zavole, a njihovo znanje mora biti primarno. Držim se toga, hvala vam učitelju (kolega).
Naš razgovor bi se produljio na dugo, vrlo dugo, no morao je na pozornicu uz pozdrav: -Vidimo se!
Živim u uvjerenju kako će biti uskoro jer Damir nije samo učitelj. Damir je roditelj zanimljive djece, Damir je glazbenik…
