U strojobravarskom poduzeću u Pribislavcu rade i radnici iz Indije. Rama je u Hrvatsku stigao prvi, prije tri godine, a nakon njega i dva prijatelja. Na području grada Preloga radi oko 200 stranih radnika za kojima vlada velika potražnja
”Svakog dana mislim na tebe, slušam vijesti, brojim korake, nemir je u srcima, a ljubav u nama, ima samo jedna istina. Moja domovina, moja domovina, ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora, moja zemlja Hrvatska… “, pjevao je iz Charlie Polleros iz sveg glasa na fešti koju je organizirala tvrtka u kojoj radi. Pjevao je, istina, o Hrvatskoj kojoj je pjesma i posvećena, ali misli su mu bile 10.000 kilometara daleko, u domovini u kojoj mu živi obitelj. Na Filipinima. Kad je, kaže, na jednom izletu u Zagrebu prvi put čuo tu pjesmu, obuzeo ga jeneobičan osjećaj.
– Naježio sam se! Skinuo sam pjesmu na mobitel i puštao je svaki dan, a onda sam skinuo i riječi koje sam naučio napamet – otkriva veseli mladić kojeg u tvrtki vole jer je veseljak. Od hrvatskog zna samo nekoliko riječi pozdrava i zahvale, a tim je iznenađenje, kad je uzeo mikrofon i zapjevao pjesmu koji su napisali Zrinko Tutić i Rajko Dujmić, bilo veće.
– Uzeo je mikrofon i zapjevao. Samo smo ga u čudu gledali, bili smo svi šoku kako je lijepo pjevao, pa se nitko nije sjetio snimiti ga mobitelom za uspomenu – kaže nam Dražen Sinko, direktor metaloprerađivačkoj tvrtke Komet iz Preloga, koja uz domaće radnike zapošljava i Filipince. Rade od 7 do 15 sati, pa s biciklima, romobilima, a sve češće i s automobilima, odlaze u kuće u gradu i okolnim selima koje je unajmila agencija preko koje su zaposleni.
– Na Filipinima je engleski drugi službeni jezik, tako da nema većih problema u sporazumijevanju. Oni koji kod nas rade nekoliko godina, znaju nešto i hrvatski. Jako su vrijedni radnici. Radili su prije u Kataru, a kad je tamo završilo Svjetsko nogometno prvenstvo, okrenuli su se prema Europi – dodaje Sinko.
Charlie također govori engleski. Kaže da osim “Moje domovine” voli i pjesmu “Za dobra stara vremena”, a kad igraju vatreni, glasno pjeva “Igraj moja Hrvatska”. Njegov kolega na poslu Mark Benjo Tabion (33) rodom je iz Pangasinana, provincije u regiji Ilocos u Luzonu, duž zaljeva Lingayen i Južnog kineskog mora. Tamo živi gotovo 3,2 milijuna stanovnika. Zbog plodnih ravnica poljoprivreda je glavna djelatnost kojom se stanovništvo bavi, a na više od 40 posto površina uzgaja se riža. Poznat je i po uzgoju kokosa, manga i – patlidžana.
– Ako ne završiš fakultet, radiš u poljoprivredi ili na gradilištima na kojima plaća nije dobra. Preko agencije sam prije Kometa radio u Calzedoniji, a još prije toga u Saudijskoj Arabiji. Ovdje u Prelogu mi je bolje zbog plaće, veća je nego tamo. Koliko? Pa, otprilike pet puta… Na Filipinama je još manja, zato sam i otišao – govori nam Mark koji je u Međimurju zajedno sa suprugom Jomarie. Na Filipinima su im ostale dvije kćeri. Paze ih punica i punac.
– U Kometu mi je jako lijepo raditi. Svi su me dobro prihvatili. Živimo u velikoj kući u Donjem Pustakovcu. Kuća ima pet soba, tako da ima puno mjesta jer nas je ukupno samo šestero. Stanarinu plaća moja agencija. Planiramo ostati barem deset godina, dovesti i djecu jer jako nam se sviđa ovdje – kaže Mark. – prenosi Večernji list
