Dođete li danas u Donju Dubravu i pitate za Branka Lisjaka, rijetki će znati o kome je riječ. No, pitate li za Branka „Indijanca“, gotovo svi će vas znati uputiti k njemu. Reći će vam da ga potražite u Ulici Ivana Pavleka Miškine 22.
U naizgled neuglednom i pomalo skrivenom dvorištu sve podsjeća na Divlji zapad, koji je danas 51-godišnji soboslikar pretvorio u svoju svakodnevicu. Inspiraciju je pronašao u poznatom stripu o Zagoru, koji se čitao i u ovim krajevima. Branko je nadimak „Indijanac“ dobio još kao dječak, kada je počeo čitati Zagorove stripove koje mu je kupovala majka Ljubica Smrk, s kojom i danas živi.
Sve pročitano upijao je poput spužve, s idejom da sličice iz stripova pretvori u stvarnost i učini ih sastavnim dijelom njihova „grunta“, njihovih odaja. Time se bavi gotovo 40 godina, pretvarajući prizore Divljeg zapada u skulpture prirodne veličine. To mu je sve – živi s njima i za njih, i upravo ga to čini sretnim.
Pročitao je nekoliko tisuća stripova koje i danas brižno čuva, kao i više stotina knjiga o američkoj i svjetskoj povijesti. Sve mu je to poslužilo kao inspiracija da svoju kuću i dvorište pretvori u jedan posve drugačiji svijet.
Previše bi prostora trebalo za nabrajanje svega što kriju kuća i dvorište te čime Branko iz dana u dan obogaćuje ovu svoju „divljinu“. On to ne skriva, već za radove vrijedne pažnje nastoji pronaći put do medija. Zbog dugogodišnjeg poznanstva obratio mi se sa zamolbom da javnosti predstavimo likove Zagora i Čika, ali i Velikog Marksa – letećeg manijaka, kostimiranog čovjeka-šišmiša s izvanrednim akrobatskim sposobnostima. Riječ je o negativcu koji se pojavio u trećem broju Zagora.
Sve nam je to Branko iznio vrlo detaljno, možda i prezahtjevno za čitatelje, pa smo priču pojednostavili. U prirodnoj veličini, ispred svoje kuće, izradio je Zagora i Čika. Zanimljivost je njihova koliba – kako bi bila što autentičnija stripu, napravljena je od čak 5.000 oguljenih grančica, a za cijelo djelo bila mu je potrebna godina dana rada.
Velikog Marksa smjestio je na vrh stubišta kuće. Kako je u stripu izlazio noću kao vođa patuljastog naroda čiji se grad nalazio visoko u krošnjama drveća, postavljen je na strop stubišta, kao da leti – pojasnio je Branko. Valja dodati da je sav materijal korišten za izradu drven.
Nakon što smo „obradili“ likove, treba reći i to da Branko stripove skuplja još od 1983. godine. U svojoj kolekciji ima ih nekoliko tisuća i namjerava ih i dalje prikupljati.
Svatko tko želi vidjeti i upoznati stvarnost svijeta Divljeg zapada slobodno može posjetiti Ulicu Ivana Pavleka Miškine 22 u Donjoj Dubravi.
