Pred mirovinskim uredima ovih se dana ponavlja već dobro poznata slika – dugi redovi umirovljenika koji čekaju potvrdu potrebnu za isplatu božićnice, ovisno o pravilima njihove općine ili grada. Iako je riječ o pravu koje su svojim radom zaradili, procedura koja tome prethodi mnogima je sve teže podnošljiva.
„Baš sam tužna. Teško je gledati kako umirovljenici – ljudi koji su cijeli život radili i stvarali – u ovo predblagdansko vrijeme moraju dugo čekati na šalteru zbog jednog papira“, požalila nam se jedna umirovljenica iz Pribislavca.
Opisuje nam prizor koji se, kako tvrdi, ponavlja iz godine u godinu: „Mnogi su bolesni, stari, umorni, jedva pokretni, neki s guralicama. Viroze haraju, svi su na okupu. Stoje u redovima kao da nešto mole, a ne da traže ono što im pripada.“
Pita se zašto sustav još uvijek ne nudi jednostavniju proceduru, barem u razdoblju kada se očekuje smanjenje administrativnog opterećenja i veća briga za starije građane. „Zar nema jednostavnijeg načina? Umirovljenici zaslužuju dostojanstvo, poštovanje i jednostavniji postupak – barem u ovo blagdansko vrijeme.“
Naglašava i da situacija nije laka ni za one s druge strane šaltera: „Žao mi je i djelatnika koji tamo rade. I oni su pod pritiskom.“
Slika koja se ponavlja svake godine otvara isto pitanje: može li administracija učiniti više kako bi najstarijim građanima postupak ostvarivanja prava bio brži, lakši i humaniji? Jer, kako zaključuje naša sugovornica, „vrijeme je da se sustav mijenja – umirovljenici ne bi smjeli čekati red za dostojanstvo i za ono što im pripada.“