Lijepu navadu je Glazbena škola Alberta Štrige iz Križevaca koja javnosti, odnosno roditeljima svojih učenika predstavljaju njihove nastavnike. Jučer su prigodno povodom dana svetog Nikole predstavili Međimurca iz Donjeg Vidovca, glazbenog stručnjaka zaposlenog u njihovoj ustanovi. K tome su dodali fotografije vezane uz njega i njihovu školu.
Međimurci, odnosno amaterski kulturni djelatnici previše znaju o njemu, a u Križevcima o njemu kažu:“ Nikola prvi interes za glazbu pokazuje s 5 godina, kada ga je zaintrigirao bratov synthesizer. Njegov otac Gabrijel Matulin poznati međimurski amaterski glumac) bio je član i predsjednik KUD-a Donji Vidovec pa je Nikola često odlazio s njim na probe i tako zavolio folklor te je od 1995. godine član KUD-a (tada Stjepan Šlibar – danas KUD „Donji Vidovec“). U KUD-u se interes za glazbu razvijao, Nikola je odlazio na probe tamburaša, privatno na satove klavira i to ga je motiviralo da upiše glazbenu školu. I danas se rado prisjeća oduševljenja kada je prvi put u ruke dobio tamburu kako bi kod kuće mogao vježbati.
1996. upisuje glazbenu školu u Varaždinu – pripremne razrede – teoretski smjer, a 1998. Srednju glazbenu školu u Varaždinu – teoretski smjer i paralelno pripremne razrede smjer udaraljke.
Ipak, zbog upisa 8. odjela za glazbenu kulturu na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu 2002. godine, nije se mogao posvetiti udaraljkama i zastao je s njima u drugom razredu srednje škole, što mu je i dan danas žao.
Veliki motivator kroz srednju školu bio mu je razrednik prof. Davor Bobić, naš poznati skladatelj koji se uvijek trudio prenijeti dio svoga znanja na učenike. Rado se prisjeća i profesorice klavira Silvije Kalšan.
Iako je prošao prijemni ispit na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku i Akademiji za glazbo u Ljubljani, na kraju se odlučio za Zagreb.
Studiranje mu je ostalo u lijepom sjećanju zbog složne i marljive generacija studenata, a sretan što je imao prilike učiti od istaknutih profesora od kojih bi svakako spomenuo: prof. P. Rojka, B. Lazarina, J. Magdića, T. Uhlika, V. Kranjčevića, A. Markovića, K. Seletkovića, Vlasta Gyura Pičulin, S. Leopolda te mnoge druge. Pamti i mnoštvo projekata sa zborom Akademije od kojih ga se najviše dojmio Verdijev Requiem, pod ravnanjem talijanskog dirigenta N. Luisottija.
Diplomirao je u klasi prof. Siniše Leopolda s temom “Tambura u folklornom stvaralaštvu”. Član je našeg kolektiva od 2008. godine kao nastavnik tambura“, napisali su u školi.
Nisu dodali kako je Nikola tijekom rada napredovao u struci i da je danas profesor savjetnik.
