Gospodarstvo Međimurske županije najrazvijenije je u zemlji. No mirovine većine tamošnjih umirovljenika, ne samo da su najniže u Hrvatskoj, već su i ispod praga siromaštva. Zvuči nemoguće, ali s tom činjenicom živi većina od 25000 međimurskih umirovljenika. Uspiju li i na koji način svakoga mjeseca podmiriti sve svoje obveze raspitala se čakovečka ekipa HRT-a.
Vera Horvat iz Nedelišća gotovo 33 godine šivala je čarape u čakovečkoj tvornici MTČ. Radila je u tri smjene, a sada ima 464 eura mirovine. Premalu za svakodnevni život, a dovoljnu da zbog nje dobije glavobolju svakog mjeseca kad ide platiti račune.
– Inače naše režije su vam oko 400 eura. Na sreću još živim sa suprugom u kući, pa onda to nekako spajamo. I moj suprug još uvijek radi, a 72 godine ima i ima ugovor o djelu na četiri sata. Tako da onda možemo to pokrivati, rekla je Horvat.
Mirovina gospođe Vere je mala, ali više od 12 tisuća međimurskih umirovljenika ima još niže.
– 12011 umirovljenika ima čak ispod 427 eura mirovinu. Kad znamo da je prag siromaštva u Hrvatskoj 617 eura, daleko smo ispod toga praga siromaštva, a kamoli prosjeka u Hrvatskoj, naglasio je Zlatko Marcijuš, vijećnik Skupštine Međimurske županije (HSU).
Male mirovine posljedica su slabo plaćenih radnih mjesta u tekstilnoj i obućarskoj industriji koja je desetljećima bila vodeća u Međimurju i u kojoj je radio veliki broj sadašnjih umirovljenika.
– Plaće nisu bile velike, prema tome i uplata je bila manja i sve se to reflektira na današnje mirovine koje primaju, dodao je Marcijuš.