Blagdani su pred vratima, a s njima i sjećanja na vremena kada su Badnjak, Božić i dani koji su slijedili imali posebno, gotovo sveto značenje. U Međimurju se nekad živjelo skromnije, ali srca su bila puna, a iščekivanje blagdana grijalo je kuće više od peći. Gotovo svako selo imalo je svoje običaje, riječi i rituale koji su se brižno čuvali i prenosili. Upravo takav jedan svijet, danas gotovo zaboravljen, otvorile su nam članice Društva žena KUU Gornji Kraljevec.
Posjetili smo ih uoči probe, u toplom i veselom ozračju, uz pjesmu i smijeh. Dočekale su nas Štefanija Jambrošić, Katarina Šimunić, Franciska Varga, Marija Varošanec, Jelena Dobranić, Dragica Drk, Dragica Kovač, Snježana Kolarić te Julijana Kočila, voditeljica pjevanja.
Društvo žena KUU Gornji Kraljevec prošle je godine svečano proslavilo 35 godina postojanja, a osim nastupa i očuvanja pjesme, one čuvaju i uspomene na nekadašnji život.
Predsjednica Društva, Štefanija Jambrošić, ističe kako društvo danas broji oko 30 članica.
– Na probama nas je redovito desetak, ali kad imamo nastupe ili radne akcije, uvijek se još netko priključi. Nalazimo se svaki tjedan, pjevamo, razgovaramo i družimo se – kaže.
Teta Franca čuva uspomene i tradiciju ‘Kralovca’
Franciska Varga vitalna je 90-godišnjakinja koja i danas, kada god može, dolazi na probe i nastupe. Teta Franca, kako je svi znaju i od milja zovu, s nama je podijelila svoja sjećanja na prošla vremena kojima su se potom pridružile i ostale članice.
– Dok mogu hodati i dok me zdravlje služi, ja bum tu. Pjesma me drži na nogama – kaže teta Franca s osmijehom koji odmah otkriva koliko joj zajedništvo znači.
Također, prisjetila se i povijesti kraja. – Remis je bil malo odvojen jer je tam nekad živel grof Feštetić. Moji mamica i japica su delali pri grofu, a kad se grofija razdijelila, ljudi su dobili zemlju. U Kralovcu (Gornji Kraljevec) su se znali kao bogati ljudi – započela je svoju priču.
Blagdansko razdoblje nekad je započinjalo već početkom prosinca. – Na svetu Barbaru, 4. prosinca, mladići su išli bajati. Još je bio mrak kada su kretali, a znalo ih se po imenu šibari”. Bajali su po kućama, a dobili bi jabuke, orahe, kasnije i koji novčić – prisjeća se teta Franca i dodaje kako je svako selo imalo svoju verziju bajanja i stihova.
Tišina Badnjaka i iščekivanje Božića
Badnjak je bio poseban dan, ispunjen tišinom, pripremama i molitvom. – Tata je od jutra bil pri živini, a mama je v kući kuhala i pripremala. Slama se nije nosila dok nije zazvonilo ‘Zdravo Marijo’. Do onda je sve bilo v mraku – govori. Slama se stavljala pod stol, svi su kleknuli i molili, a djeca su se igrala i često spavala na njoj, dok je poklone redovno nosio Isusek u slamici. – To nam je bilo posebno, to se pamti cijeli život – nadovezuju se članice.
Na stol su se stavljali repa, jabuke, orasi, vino, a ispod stolnjaka novci, kao simbol obilja. Stol je tako ostajao postavljen i na Badnjak i na Božić. Sjemenje se kasnije davalo životinjama jer se smatralo svetim.
– Repa se sušila i čuvala. Ako bi se krava razboljela, od te repe se kuhal čaj, to je bil lijek – prisjeća se teta Franca.
Na Badnjak se postilo. Jela se pogača s repom ili orasima, kompot i suhe šljive. Hladetina se jela tek nakon polnoćke, a znalo se ispeći i krvavice. Bor se nije kitio kako danas. – Samo dvije, tri grane, s jabukama, komušinom. Nije bilo kupovnih ukrasa, ali nama je to bilo najljepše – kažu.
Božić je bio dan za obitelj i misu, bez odlazaka u goste. Mladi su se družili navečer prije polnoćke, obilazili rodbinu i gledali kako su drugi okitili kuće. Pjevalo se cijelo vrijeme, a na polnoćku se išlo zajedno, u povorci. Mladići su pucali karabitom, a selo je živjelo.
Slijedili su Štefanje, Nevina dječica, Stara i Nova godina te Sveta Tri Kralja. Svaki dan imao je svoja pravila, post, mise i obiteljska okupljanja. Krafne su se pekle i za Novu godinu i za Tri Kralja, a bor se raskićivao tek tada ili čak na Svijećnicu.
I danas se nešto od toga još uvijek čuva. – Dok sam ja živa, pod stolom je slama za Božić. Možda malo, ali je ima. Tak sam naučila i tak bum i dalje – kaže teta Franca.
U vremenu kada se blagdani često svedu na užurbanost i potrošnju, priče članica iz Gornjeg Kraljevca podsjećaju koliko malo je nekad bilo dovoljno za veliku sreću – malo slame pod stolom, pjesma, molitva i obitelj na okupu. Upravo u tim uspomenama leži toplina Božića kakav se ne zaboravlja.