Žarko Toplolovec, hrvatski branitelj iz Varaždina, i u svojim umirovljeničkim danima ostaje aktivan i inspirativan član zajednice. Ovaj 70-godišnji Marofčanin, poznat među prijateljima kao Dado, dane najradije provodi pišući pjesme i uživajući u ribolovu – hobiju kojem je posvetio veći dio svog života.

Ribolov nije samo bijeg od svakodnevice za Žarka, već i prilika za prenošenje znanja. Strastveni je zaljubljenik u prirodu i vodene krajolike, a upravo je ribolov za njega način povezivanja s mladima. Redovito podučava mlađe generacije vještinama pecanja, prenoseći im ne samo tehnička znanja, već i vrijednosti strpljenja, upornosti i poštovanja prema prirodi.
Iako je danas u mirovini, Žarko iza sebe ima bogat radni i životni vijek. Bio je višestruko odlikovani veteran Domovinskog rata, a nakon službe godinama je radio kao vozač u varaždinskom ATP-u. Njegova samozatajnost i skromnost kriju duboko emotivnu i kreativnu stranu – onu pjesničku. Pisanje poezije za njega je, kaže, duševna terapija.

Danas, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, Žarko se prisjetio svojih suboraca i s nama podijelio dirljivu pjesmu “Golgota”. Na snažan i emotivan način progovara o osobnim iskustvima i ratnim stradanjima koje i danas nosi u srcu. Njegove riječi su iskrene, potresne, ali i ohrabrujuće – jer svjedoče o snazi duha i ljubavi prema životu, unatoč svemu.
GOLGOTA
Tamno jutro u poljima
Kukuruzi mrtvo stoje.
Nema šapata ni glasa.
Ćete odabrane, ko aveti
Što krz minska polja hoda.
Na pragu crna sela
Zalegla je četa cijela.
Tko je tada mogao znati
Da će mnogi tu i ostati.
Ulrik tenkovske granate
Ukleto jutro budi
Oko mene mrtvi padoše
Mladen, Vlado, Kos Kardoš
i ostali hrabri ljudi.
I zemlja plaće za te heroje
Dok ju granata vebera
Nemilosrdno ore.
Mali Vugrinec legendu stvara
Teško ranjen i mnogu gubi
Dok sa bovom prolaz štiti
I prijatelje spašava.
Poslije svega užasa, patnje i boli
Tko istinu reći treba
Majkama, ženama, djeci
Da onog koga su voljeli
I od koga su živjeli
Više nama.
9.11.1991.
Žarko Toplolovec je primjer čovjeka koji, iako je prošao teške životne trenutke, svoj mir nalazi u stvaranju i dijeljenju. Njegov doprinos zajednici, bilo kroz domoljublje, stihove ili ribolov, svakako zaslužuje pažnju i poštovanje.


