Raznovrsnim i dobro osmišljenim programom koji je obuhvatio sve generacije od mališana iz vrtića i školaraca do KUD-ovaca, pa i umirovljenika Mjesec međimurske popevke opravdao je svoje uvođenje i ispunio očekivanja. Međutim, još kad je objavljen program cjelokupne manifestacije na našem smo portalu ukazali da je u njemu, slučajno ili ne, izostavljen Mirko Švenda Žiga, jedan od napopularnijih i najprepoznatljivijih izvođača međimurskih popevki, kao i brojna druga pjevačka imena koja se tradicionalno predstavljuju na završnici smotre Međimurske popevke u Nedelišću, gdje se međimurska tradicijska pjesma njeguje i čuva već desetljećima.
Upravo se odabir izvođača pokazao djelomično spornim na sinoćnjoj Večeri međimurske popevke u čakovečkom Centru za kulturu. Naime, tijekom nastupa grupe Cinkuši dio posjetitelja je glasno negodovao povicima Dosta i To nije popevka, a neki su i napustili svoja mjesta te izašli iz dvorane. To je doneklo pokvarilo lijepu sliku s početka koncerta i svečanu atmosferu po kojoj je ovaj događaj trebao biti zapamćen.
Negodovanje dijela publike bilo je uzrokovano repertoarom kojeg su Cinkuši izabrali, kao i načinom njihove izvedbe. Nekima su zasmetali napjevi koji nisu bili izvorno međimurski, kao i dio skladbi inspiriran Baladama Petrice Kerempuha koje su izvedene na njemačkom jeziku. Neprijeporni su umjetnički dosezi Cinkuša zbog kojih su cijenjeni i nagrađivani za svoja etno ostvarenja. Jednako tako treba istaknuti da je ova grupa među prvima diskografski surađivala s Tetom Lizom, ambasadoricom međimurske glazbene baštine.
Unatoč svega toga na premijernoj Večeri međimurske popevke dobar dio posjetitelja očekivao je nešto drugo. Naravno da će biti komentara kako takvim reakcijama ne pokazujemo dovoljnu širinu i otvorenost za drugačije tumačenje popevke. Međutim, budući da je i sam župan Matija Posavec označio naše popevke kao vitalni dio međimurskog identiteta, upravo su one trebale biti u prvom planu tradicionalno izvedene, onako kako ih ponajviše poznajemo i volimo. S tim da je na pozornici svakako bilo mjesta za Žigu, božanstvene Tamaru Korunek i obitelj Kočila, Pučpuljike, Stridone, Gogu i Željka, kao i mnoge druge da dalje ne nabrajamo, jer ćemo nekoga sigurno izostaviti. Uostalom, prođite ulicom i upitajte prolaznike čija imena smatraju sinonimom međimurske popevke, pa će se odgovor nametnuti sam po sebi. Posebno ako pitanje postavite izvan našeg kraja. Tijekom jednomjesečnog programa bilo je više nego dovoljno prostora za predstavljanje izvođača koji međimursku popevku doživljavaju i obrađuju na drugi način, ali na središnjem koncertu trebala je biti izvedena u izvornom obliku. Barem je to publika ili njezin značajan dio očekivala.
I u konferansi su za uho zapele neke nezgrapnosti u izgovaranju prezimena i naziva pjesama. Lapsusi se svima mogu dogoditi, ali njihovo izbjegavanje znak je poštovanja prema sredini u koju su vas pozvali. Neupitan je doprinos Branka Uvodića promociji hrvatske tradicijske kulture, ali možda bi prvu Večer međimurske popevke umjesnije bilo povjeriti domaćim snagama.
Međimurska popevka naše je najdragocjenije blago i svi smo podjednako na nju ponosni i osjetljivi. Uvodno smo digli veliki palac gore ovoj inicijativi župana Posavca i Međimurske županije uvjereni da će u njenoj realizaciji sljedećih godina kriterij izvrsnosti i autohtonosti biti ispred svih ostalih.
