Općinski sud u Čakovcu donio je 10. listopada 2025. godine presudu kojom je 71-godišnji poljoprivrednik iz Međimurja, nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, proglašen krivim zbog ispuštanja otpadnih voda bez potrebne vodopravne dozvole. Sutkinja M.M. izrekla mu je novčanu kaznu u iznosu od 300 eura.
Prema presudi, okrivljenik je 16. srpnja 2025. godine na svojoj farmi za tov svinja ispuštao industrijske otpadne vode od ispiranja objekata zajedno s gnojovkom, i to bez valjane dozvole. Osim toga, u razdoblju od siječnja 2024. do svibnja 2025. godine koristio je podzemne vode iz vlastitog zdenca za potrebe farme, također bez vodopravne dozvole za korištenje.
Prekršaj je otkriven tijekom inspekcijskog nadzora Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Čakovcu, koji je potom podnio optužni prijedlog protiv poljoprivrednika. Inspektori su utvrdili da otpadne vode nisu bile adekvatno zbrinute te da je korištenje podzemnih voda provedeno mimo zakonskih propisa.
U svojoj obrani pred sudom okrivljenik je naveo da nije bio svjestan da mu je za navedene radnje potrebna posebna dozvola. Kazao je da je riječ o propustu iz neznanja te da je, čim je upozoren od strane inspekcije, pokrenuo postupak ishođenja potrebnih dozvola. Sudu je dostavio preslike zahtjeva koje je podnio nadležnim institucijama. “Iskreno mi je žao zbog počinjenog prekršaja. Nisam imao namjeru kršiti zakon”, rekao je, zamolivši sutkinju za razumijevanje s obzirom na to da je umirovljenik s niskim primanjima i da živi sa suprugom koja prima nacionalnu mirovinu.
Sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti, utvrdio da je prekršaj dokazan te da su ispunjena obilježja iz članka 164. stavka 1. Zakona o vodama. Kazna za takav prekršaj inače iznosi između 530 i 1.320 eura, no s obzirom na iskreno priznanje, kajanje i raniju nekažnjavanost, sutkinja mu je izrekla znatno manju kaznu od 300 eura – ispod zakonom propisanog minimuma.
Okrivljenik je oslobođen plaćanja sudskih troškova jer bi, prema obrazloženju sutkinje, njihovo plaćanje “dovelo u pitanje njegovo uzdržavanje”. Sud je naveo da se može očekivati kako zbog svoje dobi i okolnosti više neće ponavljati slične prekršaje.
Presuda nije pravomoćna – i okrivljenik i Državni inspektorat imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od primitka presude.
